User talk:Debolestis/Archive1

Jump to navigation Jump to search

Sirius 1

Hello, I've deleted your upload. We already have an image for this publication that is within the parameters of our policy (no more than 600 pixels) and diskspace is quite at premium now. What were you trying to achieve? Hauck 09:34, 30 April 2017 (UTC)

I've put your submission on hold and (again) deleted your image upload. Can you clarify your intentions as the publication have alredy been verified. Thanks to answer here. Hauck 10:22, 30 April 2017 (UTC)
I am trying to correct some errors, date of issue is wrong. I am new to this.
As this source agrees with you for the 1976 date. I've approved your submission and made the necassary changes. Hauck 12:07, 30 April 2017 (UTC)

Sirius 2

Hello, I've also deleted your upload. Please take some time to read the help pages above. Hauck 10:26, 30 April 2017 (UTC)

Sorry, I am new to this, there are some errors that I tried to correct. I'll be more careful with images.
No problem, I've tweaked your submissions and uploads to straighten this magazine's record. Can you check if everything is OK for you? Thanks. Hauck 12:15, 30 April 2017 (UTC)
Thank you! The date is again wrong, 1976 instead of 1977. BTW I have all 157 Sirius magazines, I'll try upload all of them into database, maybe I'll need some help with it.
I've changed the year to 1976. Your collection would be a nice addition to the db. Hauck 15:32, 1 May 2017 (UTC)
I just stared filling info for new Sirius magazine, now I am entering stories. All stories are in my language, where do I add original title of each story?
This will be dealt with later. First try your hand by entering data "as-it-is". Hauck 15:49, 1 May 2017 (UTC)

Sirius 14

Hello, I've approved your submission for this issue but had to make some changes to conform to our standards:

  • Slightly changed title from "Sirius #14" to "Sirius, #14" in order to standardize with existing issues.
  • Deleted SeriesNum info (it's already in the title).
  • Changed "Anonymous" to "uncredited" (use the former only when the author is explicitely given as "Anonymous", else use the latter).
  • Uploaded the scan via the procedure explained in the help pages above (in fact you upload the cover after the record is created, not before).

The result is here. Are you ready for the next phase? Hauck 16:15, 1 May 2017 (UTC)

I corrected one mistake that I made, I switched title/autor in one story.I am ready for next phase.
Let's go. Suppose that this story is the translation of that one. We'll want to "link" the two stories by making the translation a variant of the original text. To do this, you'll have to note the numeric identifier of the original story's title (this info is on the top right of the screen), in this case "40981". You'll then have to go at the translation's title level [there and use the "Make This Title a Variant Title or Pseudonymous Work" link on the left (under "Editing Tools"). This will lead you to a new screen where you'll have to fill the "Option 1" part (the top one) by entering in the "Parent #" field the identifier of the original title (40891, remember). This done, just submit by clicking on the "Link to Existing Parent" button. After approval, the two stories will be linked. You can now try this. I'll watch. Hauck 16:38, 1 May 2017 (UTC)
Done, is it OK? Now I can do the same for others. This magazine usually had artwork on front and back cover. Shall I upload both?
Not yet, you entered 40981 (a text by Zelazny) instead of 40891 ;-), try again. For the back cover, we do not usually upload it. Hauck 17:02, 1 May 2017 (UTC)
Is it now OK?
Great. Note that we usually add the name of the translator in the "Title Note" field at title level here for example by using the "Edit This Title" link. Hauck 17:13, 1 May 2017 (UTC)

OK, I think I did everything correctly. I had some issues with the web site, sometimes pages didn't load fully, so multiple entries are possible. I couldn't find one story, in your DB, the one that starts on page 30, but I found it on line on this link: I can read some Cyrillic, it seems legit.

Thank you for your help, this was actually fun for me. I wanted to make a web site dedicated to Sirius magazine when I found ISFDB. I think it is good idea to upload everything here first.

Transliterated titles

Thanks for setting up variant titles and pseudonyms for the stories in Sirius! I have linked "Krhki svijet" to "Непрочный, непрочный, непрочный мир ...", so it looks like issue 14 is all set.

On the other hand I have put your submitted transliterations on hold. It looks like you are trying to add transliterated titles of the parent titles to their translated titles, but that's not how these fields are used within the ISFDB. As our Help explains:

  • Populate only if the title is spelled using a non-Latin alphabet/script. If you know the Romanized form of the name, enter it in this field. If there is more than one possible Romanization, click on the Add Transliterated Title button below and enter the other Romanized spellings of the title. You can click on the Add button as many times as necessary.

Transliterated titles/names serve two primary purposes. First, they help users pronounce words written using alphabets and scripts that they are not familiar with. Second, they make it easier to search for titles/names. For example, if you add "Svirac" and "Svirach" as "Svirač"'s transliterations, our users will be able to find the story even if their keyboard doesn't support "č".

Hope this makes sense! Ahasuerus 20:22, 1 May 2017 (UTC)

Sirius 3

Hello, I've appooved your submission (and added title series info). Just to be sure can you confirm that it's Katherine McLean instead of the usual Katherine MacLean? (this will create a "new" author). Thanks. Hauck 14:38, 2 May 2017 (UTC)

I've also disambiguated the Novosti essays and regularized Kummer's name. Hauck 14:48, 2 May 2017 (UTC)
It written McLean twice.
OK, thanks for having a look.
"Novosti" means news in Croatian language, do I leave it as ESSAY?
Yes, disambiguating is just adding the issue to the title (e.g. Novosti (Sirius, #6) in order to avoid to have multiple similar titles.
tLater there will be "a word from editor", what title type is that?
In first two issues of Sirius there are six editors mentioned. There is only one editor Borivoj Jurković, it is written that all others helped editing. Do I leave only one editor?
Yes, only the editor-in-chief is to be listed. I'll make the changes.Hauck 17:24, 2 May 2017 (UTC)
Last story " Armaments Race (by Arthur C. Clarke )" is part of the series and I cannot change that, field is grayed out.
This is normal, the series' data is inherited from the original title an so is in english (its language). Hauck 19:23, 2 May 2017 (UTC)


Hello, the date given for a title is the date of the first appearance of the work under the considered title. So this text is correctly dated 1976-09-05 and should not be changed to 1949-11 except if the croatian translation was published in 1949. I've rejected your batch. Please also do not delete the lengths assigned to the texts. Hauck 17:43, 2 May 2017 (UTC)

I misundrstood that, I'll corect it. I wasn't deleting lengths, do I copy that information from original?
Yes, as I understand it, it's our current policy to keep the length of the original regardless of the effects of the translation process. Hauck 17:48, 2 May 2017 (UTC)


Hello, please left the {{Tr|<name of the translator>}} template, it will be useful in the future. Please update the scan by following the procedure given in the help pages (without changing the name).Hauck 17:52, 2 May 2017 (UTC) OK, I'll do it like that.


Hello, I've rejected your submission as you intended to variant a 10-pages text to a 400-pages novel. Hauck 19:27, 2 May 2017 (UTC)

Yes I understand but it is a translation of first ten pages of dune. What should I do?
You left it as a short story and add the information in the notes. As there's nothing to variant to it will stay unvarianted in Herbert's bibliography. Hauck 19:31, 2 May 2017 (UTC)

Sirius 5

I need help with the story from Sirius 5 I could find author and story. Autor: Ruccio Antonini Story: Molto meglio laggiu

If you're sure of the original title and language, use the bottom part of the "Make This Title a Variant Title or Pseudonymous Work" link and enter the data (including eventually the date) for the original text. Hauck 05:55, 3 May 2017 (UTC)
Sorry, I couldn't find that author and story, do you know him?
Nope, my searches were inconclusive. I've done the varianting by supposing that the author is italian.Hauck 06:52, 3 May 2017 (UTC)

"Svijet samo utorkom" and other translated titles

Hello, and welcome. Your modification to Svijet samo utorkom has an empty TR template, so the text reads only "Translated by". --MartyD 00:51, 3 May 2017 (UTC)

I see you have done the same thing on many other submissions, so I no longer believe this was a mistake. :-) What are you trying to do? If you wish to show that the title is a translation, a better way to do that is to make the translated title a variant of a parent title in the original language. For example, see this title and how it appears here. --MartyD 02:17, 3 May 2017 (UTC)
IMHO it's a misunderstanding as I suggested above to use the template {{Tr|<name of the translator>}} but Debolestis probably thinks that the < & > are to be used (my mistake to have used such a convention). If you approve one of the submission, you'll that the name of the translator is present. Hauck 06:01, 3 May 2017 (UTC)
Ah, right. I didn't think of that. I should have looked. Thanks for fielding it. --MartyD 01:39, 4 May 2017 (UTC)
I used this format: Template:Tr. Do you want me to use something else?
It's OK, simply just use {{Tr|Goran Pavelić}} instead. Hauck 06:54, 3 May 2017 (UTC)

OK, did you see my comment on the language? If I am going to change it it is better to do it now.


I have a issue with Sirius magazine. I entered language as Serbo-Croatian roman. Back then in Yugoslavia language was called "Croatian-Serbian or Serbian-Croatian", that was political hybrid language that actually didn't exist. Today we have two languages, Croatian and Serbian. But even then Croatian and Serbian versions were, like today, different. Most of the stories were published in Croatian language, only a few were in Serbian. Serbian was only used if author wrote story in Serbian. Serbian wasn't translated to Croatian. Do I change language to Croatian or Serbian or leave it Serbo-Croatian?

As the Primary Verifier of these records, it's your call. Hauck 07:11, 3 May 2017 (UTC)

OK. I'll change it then.

Sirius, #7

Hello, submission approved, can just confirm "Dish" (instead of "Disch")? Thnaks. Hauck 07:22, 3 May 2017 (UTC)

My mistake it is Dish.
Note that you can indent your answer by using the right number of ":" at the start of the line. Hauck 10:47, 3 May 2017 (UTC)

Sirius, #9

Hello, can you confirm the author of Izazov razumu as "L. Le May" and not J. Le May (or "J.-L. Le May")? Thanks. Hauck 10:45, 3 May 2017 (UTC)

Can you also confirm that ARKZ: Na marginama potopljena svijeta is a SHORTFICTION item (and not ESSAY)? Hauck 10:46, 3 May 2017 (UTC)
And also that it's "Frederic" Brown (instead of "Fredric")? Hauck 10:48, 3 May 2017 (UTC)
it is J and D. Le May
It is Fredric.

I need story ID

I stumbled upon this story, but there is no name of author and name of the original, only name of translator. Here is my translation:

Shortest SF story in the world

Last man on the Earth sat alone in his room. Then he heard knocking on the door...

That is it, please help.

disregard I just found it
Knock by Fredric Brown ;-). Hauck 15:00, 6 May 2017 (UTC)

Sirius 17

I have a problem with one entry. this one

I Identified it as part from this:

I don't have original titles, but logically it looks that includes following parts: • Character: Theory • (1975) • essay by Ben Bova • Fifteen Miles • [Kinsman] • (1967) • short story by Ben Bova • Character: Practice • (1975) • essay by Ben Bova

What to do? I have similar issue in Sirius 18.

Peraphs should you check the matter with the sole verifier of the publication. Hauck 18:57, 6 May 2017 (UTC)
It includes 3 chapters, do we split original entry or I connect it to only one chapter?
IMHO, I'd link to the short story only (and consider the rest as paratext). Hauck 19:06, 6 May 2017 (UTC)
OK, Thank you!

Sirius 25

Hello, I've approved your submission but changed publisher from "Vijesnik" to "Vjesnik". Can you confirm credit to "Randall Garett " (and not the usual "Randall Garrett")? Thanks. Hauck 10:50, 9 May 2017 (UTC)

Yes it is Vjesnik and Randall Garrett

Shel Silverstein

FYI, I have reviewed the Sirius issues which you have been so diligently entering and added a few previously unidentified translations. However, there is one title that I have been unable to locate, "Sudnji dan" by Shel Silverstein in Sirius 26.

Silverstein was a poet/songwriter and one of his texts, "Sing Us Some of the Old Songs", makes a reference to "judgement day". It's a wild guess, but could you please check if the text in Sirius matches some or all of the linked lyrics? TIA! Ahasuerus 18:51, 9 May 2017 (UTC)

Rougly translated it goes: "A God looked down, looked the whole Earth and he felt sick. In Croatian "Sudnji dan" means judgement day, so it could be it. It is less than 2 pages long. —The preceding unsigned comment was added by Debolestis (talkcontribs) .
Thanks for checking! The English text includes passages like:
 God told Noah to build him an ark
 And the rains started falling and the skies got dark
 The old ark moving the water starts to climb
 God said a fire not a flood next time
so the two texts seem related. I will add a note to the title. Ahasuerus 19:18, 9 May 2017 (UTC)
Oops, never mind! I finally noticed your note about the original title, which let me find it online. I will set up a variant shortly. Ahasuerus 19:21, 9 May 2017 (UTC)

Sirius 33

Hello, can you confirm the following names: "Edna Maine Hull" (Mayne?), "Phyllis Einstein" (Phyllis Eisenstein?) and "Frederick Pohl" (in #32). Thanks. Hauck 11:11, 10 May 2017 (UTC)

My mistake, I am working with scans and sometimes text recognition is not the best. It is: Edna Maine Hull, Phyllis Eisenstein and Frederick Pohl.
Why numbers 31-34 are not listed?
It's because the TitleSeries field is void. You should enter "Sirius" (in this case) which will put the record into the grid (I usually did this for you). Hauck 06:17, 11 May 2017 (UTC)

Borivoj Todorovski vs Borivoje Todorović

Hi, is Borivoj Todorovski the same as Borivoje Todorović? Are they the same as Bora Todorović?--Dirk P Broer 18:48, 11 May 2017 (UTC)

There is no Todorovski, I made mistake and I corrected it. Bora Todorović was very famous actor back then in Yougoslavija. I don't know if he is Borivoje Todorović. I think it is not likely.

Eleonora Akrap vs Eleonora Akrep

Is it possible that Eleonora Akrap and Eleonora Akrep are the same author, perhaps only differing in the transliteration of the cyrillic name?--Dirk P Broer 20:16, 12 May 2017 (UTC)

Yes you are correct, so I changed it, correct is Akrap. Thank you!

Sirius 41

Hello, just to be sure, can you confirm credit to unusual "Robert Scheckley" in this issue? Thanks. Hauck 09:05, 14 May 2017 (UTC)

I corrected this. Why I can reply in discussions from only one PC?. I cannot find settings for this. Thank you!
Peraphs are you unlogged on another machine (this happens to me sometimes), to "force" the login I usually click on "Upload File" that brings me to the login screen. Hauck 09:58, 14 May 2017 (UTC)
.You are correct, I just tried the same and it worked.

Octavi Samsó

Hi, I have a question regarding the credit for this cover art. As the variant is credited to Segrelles and it has some resemblances to other pieces by that artist (and 'Samsó' has only this piece in the database), there is the distinct possibility that the piece is miscredited to him in Sirius #18 (which does occasionally happen). Do you know more about the artist or has the magazine some unclear credit? Thanks for spending a thought about it, Stonecreek 16:00, 15 May 2017 (UTC)

At first I found this pdf: Samso is credited as artist. But today I found same artwork on Vicente Segrelles's web site so I changed it. Thank you!!!
Thanks for the effort! Stonecreek 12:48, 17 May 2017 (UTC)

Magazine seasons

How to combine a whole year of magazines like this:

I need to connect issues 31-42 into "Sirius - 1979". What do I have to do?

It's a two step procedure. 1) go to the editor's page, 2) use the "Show All Titles" option, this will give you a clickable list of all titles, 3) select the twelve 1979 issues and click on the "Merge Selected Records" button (choose any title and any date as the ones that should be kept as this will be modified during the next step), 4) after approval, update the resulting title record with the desired values for the title field ("Sirius - 1979") and the date ("1979").Hauck 19:48, 19 May 2017 (UTC)
How to connect titles if there are two authors?
Two separate titles - one with the first editor, a second one with the second. So for 1985, you will have two entries - because of the changes in editors.
PS: You may want to use ~~~~ at the end of your messages in wiki so it is clear which are yours and which are someone elses Annie 14:15, 26 June 2017 (EDT)
Debolestis 14:19, 26 June 2017 (EDT)
See Analog in 1978 for an example. Annie 14:19, 26 June 2017 (EDT)
I understand, Thank you! Debolestis 14:20, 26 June 2017 (EDT)

Sirius #47

Hello, just to be sure, can you confirm "Christian Leourie" instead of "Christian Leourier"? Thanks.Hauck 19:59, 20 May 2017 (UTC)

Yes it is Leourie

"Uzoriti primjerak"

I have identified and entered a number of Italian and Russian titles found in Sirius, but I haven't had much luck with "Uzoriti primjerak". The note says that the original English title was "Man of Distinction", but we don't have a Mack Reynolds story with that title on file. Semantically, the closest we have is "Medal of Honor". We also have 3 stories with this title by Michael Shaara, Fredric Brown and Frank Belknap Long. Could you please double check the magazine to see what it says? Also, could you please post the first couple of sentences so that other editors could check them against the suspect English texts? TIA! Ahasuerus 22:46, 4 June 2017 (UTC)

I recheck it and author is Mack Reynolds. I search a bit on internet and found this story by Frederic Brown and that is it. Thank you for your help. —The preceding unsigned comment was added by Debolestis (talkcontribs) .
Great, thanks for checking! Ahasuerus 15:48, 5 June 2017 (UTC)


Hello, please note that all these essays should be disambiguated (by appending to their title data about the issue along the lines of (Sirius #XX)). Same thing for this batch. Thanks. Hauck 10:14, 5 June 2017 (UTC)

I am aware of that. Is it OK if I do it when I enter all Sirius magazines in database?
No problem, it's quite virtually "your" series.Hauck 10:21, 5 June 2017 (UTC)
Thank you!

"Red prije svega"

I have been looking into this title, but I can't find anything that would look even remotely like "Eh, to, to! Tak nado!" on the internet. Could you please post the first few lines of the Croatian text? TIA! Ahasuerus 16:40, 5 June 2017 (UTC)

Here is the whole story in Croatian

Svih je dvanaest automata stajalo u jednom redu, jedan do drugoga. I svi su, pošto bi netko ubacio u njih određenu kovanicu, potpuno jednakim šištanjem ispuštali u čaše gaziranu vodu s voćnim sokom ili bez njega. A i nalikovali su jedan na drugoga kao pravi blizanci, što su u stvarnosti i bili. Uostalom, tako je u ovakvim slučajevima svuda i oduvijek i drugačije ne može ni biti. Jednog jutra neki rani prolaznik uze čašu, opljusnu je vodom i, kako zahtijevaju upute, ubaci u određeni prorez određenu kovanicu. Kad, gle čuda, umjesto poznata šištanja i struje zapjenjene tekućine, automat izbaci kiticu ljubičica poprskanu ranom jutarnjom rosom. — Do sto đavola — razljuti se prolaznik — zar sam baš ja morao naletjeti na neispravan automat? Kako mu se mozak upravo bavio razmišljanjem o nekim vrlo važnim stvarima, a piti je svakako želio jer je bio veoma žedan, bacio je ljubičice u košaru za otpatke i pošao k drugom automatu. Taj ga je uredno i po svim propisima svesrdno napojio. Sljedeći čovjek koji se zaustavio kod našeg automata bio je ugledan novinar još uglednijeg večernjeg lista. Ovaj put je kitica ljubičica uletjela ravno u ruke. — Sjajno — oduševljavao se novinar zagnjurivši odmah nos u cvijeće — i više nego sjajno. Kakve li ideje i kakva li napretka u našem usluživanju: automatska prodaja ljubičica usred rujna. Moram o tome objaviti makar najkraću vijest. Ponovo je omirisao ljubičicu i krenuo dalje, mrmljajući usput sebi pod brk: »Ne smijem, međutim, zaboraviti da spomenemo i očevidne nedostatke. Zaboravili su na automat staviti pločicu s uputama.« Treći kandidat za gašenje žeđi gaziranom vodom s voćnim sokom ili bez njega nije nikamo žurio. Polako je ubacio u automat propisani novac i, kada se umjesto voćnog soka, pojavila kitica ljubičica, polako je pritisnuo dugme na kojem je pisalo da na nj valja pritisnuti želiš li da ti automat vrati novac. Uzalud je pritisnuo. Novac je ostao u automatu. — Varalica, automat varalica — uzrujao se žedni građanin prolaznik i raspalio šakom automat po njegovu metalnu boku. Automat je tvrdoglavo šutio. — Svinjarija, do neba vapijuća svinjarija, krajnji nered — ljutio se građanin. — To ne mogu i neću dopustiti. Pločica s brojem telefona na koji je trebalo pozvati mehaničara, nalazila se automatu na lijevom boku. Građanin je u svome opravdanom nastupu pravdoljublja, žrtvovao oduševljeno dvije kopjejke da telefonira u mehaničarski servis. Mehaničar se brzo pojavio, a građanin je bio dovoljno strpljiv i da ga dočeka. Čekao je stojeći kao vojnik na straži uz »nepošten« automat, od dosade cupkao latice ljubičica i savjesno upozoravao sve građane koji su bili žedni: — Ovaj automat nije ispravan. To je upozorenje čak i napisao na komadiću papira i nalijepio ga na automat. — Kažete, nije ispravan? — htio se uvjeriti mehaničar. — Novac guta, ali sok ne pušta... — odgovorio je građanin u stihovima, a da i sam toga nije bio svijestan. Ni mehaničar to nije uočio. — E sad ćemo mi njemu postaviti dijagnozu, samo da mu najprije opipam puls — reče mehaničar, otvori stražnja vrata i uvuče se u automat. Neko se vrijeme čulo čeprkanje, šuštanje i grebenje a zatim se javi mehaničar: — Je li proradio? — Ni govora — odgovorio je građanin. — Nikako ne reagira. Odjednom poče mehaničar onako od sveg srca psovati. — Da mi je samo saznati, koji ga je to idiot punio jučer. — Ništa nije spojeno ni složeno prema uputi, a ugurano je unutra i sve moguće smeće. E, saznat ću mu ja i ime i prezime! Dobit će on svoje. — A hoće li automat uskoro proraditi? — Radit će on u tren oka kao veliki — izjavi samosvjesno mehaničar. Pošto je prekapao još oko pola sata, mehaničar se izvuče iz automata i kad je malo odahnuo, gurnu u prorez kovanicu. Smeđa tekućina pjeneći se pojuri u čašu i u tren oka je napuni do vrha. — No, konačno je sve u redu — reče zadovoljno mehaničar. — Tako i treba. Red prije svega — reče strogo građanin. A automat? Jer on je bio taj koji se pobunio protiv jedno ličnog posla — punjenja čaša gaziranom vodom s voćnim sokom ili bez njega. A što je i mogao? Morao se pokoriti bogu mehanike!

Perfect! Apparently, the Russian text is not available online, but "gaziranu vodu s voćnim sokom" and "automat izbaci kiticu ljubičica" match this mini-review perfectly: "автомат вместо стакана газировки выдаст вам букет фиалок". I'll go ahead and enter the variant title. Thanks! Ahasuerus 17:11, 5 June 2017 (UTC)
OK, great, if you need other stories fro Sirius magazine just let me know.
Will do! Ahasuerus 17:26, 5 June 2017 (UTC)

Sirius, #67

Should Sirius, #67's date be January vs. February? Asking because Sirius, #68 is also February. Thanks. -- JLaTondre (talk) 20:18, 5 June 2017 (UTC)

Yes you are right. It is now corrected. Thank you!



I am trying to find the Russian name of the Čizme story (in Sirius, #82 and cannot find anything that matches correctly. Do you have any additional information about the story? Synopsis? Original year of publication? Thanks! Annie 20:53, 10 June 2017 (UTC)

I have only original title "Čizmy" that means "Boots" and I have full story in Croatian language, maybe it will help. Here it is:

— Ti, Saša — rekao je Lev Hristoforovič Minc — pokušavaš postići negto što se nikako ne uklapa u suvremenu fiziku. Pa prema tome nemaš nikakva izgleda da uspiješ... — Ne znam — izjavio je Saša Grubin, ukopavši svoje dugačke prste u čupavu kosu. — Međutim, ja vjerujem u upornost. — U upornost kukca koji se uspinje uz staklo i neprestano pada, no uvijek iznova i iznova pokušava dospjeti na vrh. A što će tamo naći, nema pojma... Tim riječima dohvatio je Lev Hristoforovič crnoga umornog kukčića što se penjao uz prozorsko staklo i bacio ga van kroz drugo, otvoreno okno. — Prema zakonima fizike, Saša, perpetuum mobile, odnosno vječni motor, ne može se konstruirati. — Znam — složio se Grubin. — No prošli se model ipak vrtio cijela tri dana. Mincu je ponestalo daha od uzbuđenja. On je, istina, smatrao svojom svetom dužnošću da se spori sa Sašom Grubinom, ali sada mu je bilo dosta. Zgrabio je oštrim i naglim pokretom sa stola bijelu kuglu promjera kojih šest centimetara i bacio je na Grubina. Ovaj je uspio podmetnuti ruke ali ne i uhvatiti kuglu, koja je kliznula niz njega i otkotrljala se u kut. No potpuno tiho. — Što je to? — upitao je Grubin. — Podigni i pogledaj. Ne grize. — Čovjek kod vas nikad ne zna što će ga ugristi, a što neće — reče i podigne sklisku i elastičnu kuglu. — Što veliš? — upita Minc. — Ne znam. Nekakva loptica... — odgovori Grubin. — Nije to nikakva loptica nego kršenje jednog fizikalnog zakona. Nije mi se zakon svidio i ja sam ga prekršio — reče Minc. — No, ne na tvoj način kao jarac čelom u čelo. — Pripovijedajte... — Ti prisustvuješ — pogodio je Minc tok misli svojeg sugo-vornika — rađanju novog pravca u znanosti. Ovih me je dana posjetio Spirkin. Znaš valjda Spirkina? — Ne... — Direktor našeg samoposluživanja i menze. Krasan čovjek. Savjesno obavlja svoj posao. I žali mi se. Na ambalažu. Šalju iz mljekare mlijeko, kefir i druge tekuće proizvode, a ambalaža nepouzdana. Teče mlijeko po podu, teče i kefir i vrhnje i sve drugo. Žale se kupci, a pomoći niotkud. »Što da radim?«, samo što mu suze ne teku niz obraze. I moli me u ime naroda. Zar sam mogao odbiti? — Znači, ovo je mlijeko. Mlijeko u novoj ambalaži. Tanka plastika, gotovo nevidljiva... Minc je duboko uzdahnuo i nervozno kuckao prstima po stolu, što je kod njega bio izraz krajnje srdžbe. — Eh, Grubine, Grubine — rekao je. — Govorim, dokazujem, uvjeravam da sam izmijenio prirodni zakon, slomio konstantu, a ti meni »plastični omot«. Da sam ja otkrio novi plastični omot, pro-izvođač ne bi zacijelo pronašao prikladnu plastiku, a ako bi je i našao, onda bi morao izmijeniti tehnologiju. Ne, mogao sam spasiti trgovinu samo revolucijom u fizici. Drugog puta nije bilo i nema. Pogledaj... I tu Minc uze sa stola drugu takvu kuglicu, baci je u praznu posudu, uze debelu iglu i probije površinu kugle. Kugla nestade, a posuda se napuni mlijekom od trećine... — Eto, to je sve — rekao je profesor... — Čekajte, čekajte malo — pobunio se Grubin. — Ne shvaćam... I on uze posudu, strese je i pogleda gdje je obloga u kojoj je bilo mlijeko. Obloge nije bilo. Izlio je mlijeko u šalicu i pogledao, u posudi ničega. — Ništa ne shvaćam — reče Grubin. — Zar je ambalaža toliko tanka? Minc prasnu u smijeh, kao čarobnjak koji je uspio povući za nos naivnu publiku. — Gdje je ambalaža? Tražiš? Traži, nećeš je naći, jer se tvoj mozak kreće utrtim putovima. Ambalaže jednostavno nema... Izmijeniš konstantu i ne treba ti više ambalaža. — Kakvu vražju konstantu? — Površinsku napetost tekućine. To je jednostavno i zbog... — ... zbog toga genijalno — odgovori tiho Grubin. — Upravo je površinska napetost ta koja nagoni vodu da se skuplja u kapljice kad pada iz oblaka. Ona pomaže vodomarima da trče po površini rijeke... Grubin je gledao u profesora Minca i čudio se. Ta tisuće je mudrih ljudi razmišljalo kako zapakirati mlijeko. Impregnirali su papir voskom, pravili konzervne kutije i boce raznih veličina i oblika, ali nikome nije palo na pamet da se stvar može riješiti i bez teške, nepouzdane i nespretne ambalaže... Kakve li se perspektive sad otvaraju pred narodnom poljoprivredom... — No, kako ti se sviđa moja ideja? — Izvanredno. Kao i sve čega se vi prihvatite. Vi ste zapravo kralj Mida. Čega se god dotakne, pretvara se u zlato... — Zaista. — Minc je bio očito zadovoljan. Ni njemu nisu bile strane ljudske slabosti. — Mida? Hm, to je ipak previše. Mida je negativna ličnost. On nije mislio na čovječanstvo ne-go samo na sebe. Grubin je zadrhtao... Bio je spreman da povjeruje u svaku zamisao, svaku promjenu mišljenja svojega profesora. A kako je imao vrlo bujnu maštu, počeo je zamišljati strašnu sliku, kako se profesor Minc odlučio žrtvovati za svoju zemlju, pa se sada sve čega se dotakne pretvara u zlato. Kraj njega stoje suradnici Ministarstva financija i pružaju profesoru omanje ingote olova ili nečeg sličnog, a on sve to pretvara u zlato... Činovnici odmah stavljaju na novope-čene zlatne ingote pečate i prebacuju ih u oklopljene automobile koji ih odvoze dalje u sigurna skladišta. Profesor već posrće od umora i gladi, ali mu nitko ne može pomoći. Nitko ne može pronaći način kako da ga nahrani i napoji... Posljednjim silama profesor dodiruje oklopljeni automobil koji se odmah pretvara u zlatni i »sliježe se« budući da amortizeri ne mogu izdržati povećanu težinu... Kraj automobila profesor pada mrtav od iscrpljenosti, ispunjavajući svoj dug prema domovini. Pada mrtav prosesor Lev Hristoforovič Minc. — Što si se to zamislio, Saša? — pita profesor. — Ah, ništa, razmišljao sam o tragediji kralja Mide. — Onda krenimo dalje na put... — Kakav put? — upitao je Grubin. — Čovjek se ne smije zaustaviti na postignutom. Ako imamo na raspolaganju dovoljno snage da izmijenimo površinsku napetost vode, onda moramo iskušati i sve mogućnosti toga otkrića. — Profesor dohvati čizme što su se nalazile u kutu, skinu sa obližnje police epruvetu, nakapa iz nje nekoliko kapi na krpu i njome protare potplate na čizmama. Bile su gumene. Zatim ih navuče i krene k izlazu. Kasno hladno proljeće. Oštri hladni vjetar dopirao je sve do kosti. U sjenovitim kutovima dvorišta još se nalazio sivi, prljavi snijeg... Na rubovima barica pucketao je tanak led. Minc se zaustavio i malo naježio, Grubin ga je uto stigao i nabacio mu preko leđa kaput. — Hvala — reče Minc, — Nadam se da znaš kamo sam i zbog čega upravo tamo pošao. — Još ne znam — odgovori Grubin. — Svaki izum valja razviti do krajnjih granica. Ambalaža za mlijeko samo je jedna primjena mojeg najnovijeg otkrića. I to ne najvažnija. Ja povećavam tisuću puta površinsku napetost svojom kemijskom metodom. Na molekularnoj razini. Sastav koji sam otkrio reagira na molekule tekućine i učvršćuje ih. Prema tome, tim sastavom možemo obraditi ne samo tekućinu nego i predmete što dolaze u dodir s tom tekućinom. Jasno? — Ne baš previše... — Obradim čizme i na onim mjestima gdje se dodiruju s vodom, stvara se zona povišene površinske napetosti. Pogledaj... Minc priđe k barici i smjelo zagazi. Voda se u barici malo uleknula, ali je izdržala profesorovutežinu. I Minc polako i mirno prijeđe preko barice a da uopće nije smočio čizme... — I što dalje? — nastavi ponosno izumitelj, zaustavivši se na drugoj strani barice. — Dalje dolazi na red obrada automobilskih guma tim sastavom. Time smo riješili problem gradnje skupih mostova i skela. Kako ti se to sviđa? Grubin nije ništa odgovorio. On je jednostavno uživao u profesoru, koji je oštro krenuo dalje generalskim korakom, ne obraćajući pažnju na tamo nekakve bare i barice, i krenuo prema dvorišnim vratima. Vani je odmah krenuo prema rijeci Gus. Grubin je kaskao za njim obilazeći i najpliće lokve. Rijekom Gus krenuo je led. Ledene su sante plovile svečano i dostojanstveno, dok je s rijeke nadirala hladnoća. — Leve Hirstoforoviču — odjednom zamoli Grubin — molim vas, nemojte... — Zašto ne? Ja kao izumitelj i istraživač moram odmah na početku sve sam provjeriti u praksi. — Ipak bi bilo bolje da se time pozabave posebni ljudi — bunio se Grubin hvatajući profesora za lakat. Naime, prijetila je opasnost da profesor krene ravno u tu ledenu vodu i na ledene sante. — Neka se time pozabave plivači, majstori sporta. Što, naime, ako djelovanje vašeg novog sastava prestane kad se nađete usred rijeke? A ne znate plivati... — Pa ja i ne namjeravam plivati, nego hodati po vodi kao po suhu — izjavi profesor odlučno. — Ipak sam protiv toga. Možete se prehladiti. Pogledajte kako puše vjetar. Minc kao da je tek sada shvatio da je vrlo hladno. I pokolebao se. Tko zna kako bi sve završilo, da njegov oštri pogled nije ugledao nekakvo kretanje na ledenom otočiću posred rijeke. — Pogledajte — upozorio je Grubina — pogledajte kakva tragedija... Na otočiću, posred rijeke, gledajući s užasom ledene sante, zgurio) se zec. Voda je rasla, sante plovile i bilo je jasno da se jadnik neće moći dugo održati. — Na žalost, ne možemo mu pomoći — rekao je Grubin. — Ne možemo? I te kako možemo. Samo me smjesta pusti. — Neću vas pustiti... Tada se Minc vješto izvukao iz kaputa. I dok je Grubin dolazio k sebi od iznenađenja i mahao kaputom kao zastavom, profesor Minc je smjelo zakoračio u uzburkanu vodu, koja se samo malo udubila pod čizmama. U dva je koraka profesor stigao do prve sante, prešao preko nje široko raširenih ruku da ne izgubi ravnotežu, jer se santa počela opasno ljuljati. Stoga je s nje brzo sišao u vodu. Grubinu se činilo da će profesorove pete svakako probiti vodu, ali je ona izdržala. Minc je nastavio dalje, nastojeći zaobići sante. Grubin je stajao na obali, zabrinut, zvirkajući na sve strane ne bi li ugledao kakav čamac, iako mu je bilo jasno da sada nema u blizini nikakve plovilice. Pa kad bi je i bilo, ne bi mogla pomoći profesoru. U to se profesor Minc dokopao i otočića. Zec se skutrio i pokušao odskočiti u stranu, no santa koja je upravo udarila o otočić bacila ga je profesoru ravno u ruke. Ovaj je prihvatio zeca i pritisnuo ga uz trbuh. Zec se odmah smirio. — Eheeeej, Grubine — povikao je Minc. — Pričekaj me...

Na povratku je profesor već hodao sasvim sigurno. Prošao je već veći dio puta, odgurujući čizmama sante i pjevuckajući nekakvu bravuroznu operetnu ariju. I pretjerana samouvjerenost ga je upropastila. Kad je do obale ostalo samo dvadesetak metara, profesor je neoprezno stao na rub sante, ona mu je pobjegla ispod nogu i on je, izgubivši ravnotežu, pljusnuo u ledenu vodu. Na nesreću, sastavom koji povećava napetost vodene površine bile su premazane samo čizme, zapravo samo potplati, a ne i izumiteljeve hlače.

Profesor je propao u dubinu rijeke i to je bilo neobično za Grubina koji je već bio prihvatio kao normalno profesorovo hodanje po vodi kao po suhu. I sad, gle ti njega, kao da je naišao u rupu u vodi i propao kao u zdenac. No i dalje je pritiskao na grudima zeca, koji je počeo vrištatl u predsmrtnom strahu. Grubin nije razmišljao. Bacio je kaput i skočio na santu koja je upravo plovila mimo njega. S nje na drugu. Sada se našla pred njim otvorena voda širine kojih tri metra. U običnom životu Grubin nikad ne bi uspio preskočiti takvu udaljenost. Sada je čak i ne razmišljajući, skočio i preskočio i održao ravnotežu. Za samo jednu minutu Grubin je stigao do profesora i trgnuo ga. Minc je doslovce izletio iz vode. Od toga bi Grubin zacijelo i sam pao da nije bilo profesora. Iskočivši iz vode kao čep, profesor je spretno podvinuo noge i čučnuo. Čizme su se odmah prihvatile svoga posla. Za njih je voda bila tvrda. Profesor se osovio i pridržao Grubina. U međuvremenu, tok ih je odnio u sredinu rijeke. Oni su pak stajali držeći se za ruke. Profesor Minc je stajao na vodi, a Grubin na santi. Profesor se sav promočio ali mu nije bilo hladno. Zec je također bio sav mokar, ali više nije vrištao nego samo drhturio. — Hvala — rekao je Minc. — Nema na čemu — rekao je Grubin drhtureći od hladnoće, dok su mu noge klecale od straha. Opasnost još nije minula. Profesor Minc bi se sada lako dočepao obale, ali Grubin više nije imao snage da ponovi svoj maloprijašnji pothvat — — Znači — rekao je Minc — morat ćemo silom prilika izvesti prilično neobično putešestvije. Koji broj obuće nosiš? — Četrdeset i tri. A zašto pitate? — Malo će te tištati, ali ništa zato — izjavio je Minc. — A umiješ li skakati na jednoj nozi? — Neee... znam... Profesor, stojeći na jednoj nozi, skinuo je s druge čizmu i pružio je Grubinu... — Preskakat ćemo do obale, držeći se za ruke — rekao je. I oni počeše skakati po vodi prema dalekoj obali... Minc je slobodnom rukom držao zeca. Kad je do obale ostalo još svega tri metra i bilo jasno da su se spasili, Minc odjednom reče: — Sva sreća što nikoga nema na obali. Inače, već sutra smijao bi nam se cio grad...

Aha, that is a Gusliar story - I was not even looking through these. And found it -over here. It is Два сапога — пара. Should have recognized it earlier. The full text was very useful! Thanks! Annie 21:27, 10 June 2017 (UTC)

Cover art credit (Sirius #85)

Hello, when crediting the cover from signature, secondary source or from another publication, you should use the canonical form of the artist's name (in this case "Frank Kelly Freas"). I've made the change (and varianted the cover). Hauck 10:18, 12 June 2017 (UTC)

OK, thank you.

Fraza iz dnevnika

About your note in 1 + 1 = 1 about that being a mistake because the title is already in Croatian. I know that it is a valid title in Croatian but it is also valid in Russian (meaning the same). This is the story: Фраза из дневника. Aren't the Slavic languages fun? :) I made the variant and will be editing your note shortly (to remove the note that it is a mistake) :) Annie 18:37, 12 June 2017 (UTC)

Great, I didn't have time to check, usually it is very similar but not the same. Good catch!
Yeah - usually it is slightly different - enough to tell you which language it is exactly. This one just lined up weirdly I guess. Annie 18:49, 12 June 2017 (UTC)

Krunoslav Gerhard vs Krunoslav Gernhard

Hello again :) Can you check these two stories: Točno predviđanje and Kockasto jaje? The names of the authors are very unusual and very close to each other. Is one of them a typo by any chance? Thanks! Annie 18:55, 12 June 2017 (UTC)

It was typo, thank you again. There are so many stories and authors, and I make mistake sometimes. I'll go through all Yugoslavian authors again, I need to translate all titles to English and to check for errors.
Absolutely understandable :) And none of them is in the DB yet - so there is a lot of updates that are needed. Good to see someone from Yugoslavia entering the data though :) Annie 19:08, 12 June 2017 (UTC)

Čurčić vs. Ćurčić in Sirius #90

Another editor has proposed changing the author credit for Čekajući da nebo padne in your verified Sirius #90 from "Slobodan Čurčić" to "Slobodan Ćurčić". I know the latter is the correct spelling of his name, but how is the name spelled in Sirius? Thanks. --MartyD 10:51, 13 June 2017 (UTC)

It is probably typo. In table of contents is "Ć" and below title is "Č". Now it is corrected. Thank you!

A ipak su bili majmuni

Hello, Reworked your note in A ipak su bili majmuni after chasing down the actual original. It ended up being a translation of a translation - which we cannot show nicely in ISFDB - so it needs to be varianted to the original (the Uzbek one in that case) with the notes explaining the double translation. Feel free to change the wording if you do not like it. :) Annie 18:14, 14 June 2017 (UTC)

Thank you for your effort. Nice work!

Sirius #101

Hello, I've approved your submisssion (and regularized "Kurt Vonnegut Jr" to "Kurt Vonnegut, Jr."), can you confirm "Pierre Marison"? (it may be Pierre Marlson). Thanks. Hauck 10:34, 20 June 2017 (UTC)

Yes you are correct it is Marlson

Mašnica za Margaretinu lutku

There is a problem with story "Mašnica za Margaretinu lutku", on author's page it is listed that Croatian is original version and that Serbian version is translation. There is only a Serbian Version in Sirius #101. How to fix this?

I've changed the language of the canonical to Serbian. The variant still exists because the author credit in the magazine is not the canonical. Hauck 10:07, 22 June 2017 (EDT)

Ana Sevastjanova

Hi, Can it be that Ana Sevastjanova should be Alla Sevastjanova?--Dirk P Broer 05:23, 23 June 2017 (EDT)

PS: The original story is this one. So the question is if Sirius misspelled her name and we need a variant based on that or if the record needs correction here. Annie 13:08, 23 June 2017 (EDT)
Hi, here is a full story. Can you confirm that it the same story? BTW there were many spelling errors in Sirius so far so it is probably a typo.

Helikopter je lebdio nad šumama i poljima, čas se uzvijajući uvis, čas propadajući u zrakoprazni prostor, dok je daleko na obzorju greben šume raščešljavao lake bijele oblačiće. Dobro sam upamtila te oblačiće i šumu. I jezera puna svjetlosti od sunca na zalazu, i humke, i brda, i strme obala rijeke i dugačke sjene, što su skrivale putove drevnih ratnika i još drevnijih ledenjaka, i jedra ribarskih brodica i tajnu poroda majčice Volge... I plave iskre na raženim poljima. Da, da, plave iskre, njih se najbolje sjećam, jer su me upravo one zajedno s divljenjem prema kruhu hranitelju (»krušcu«, kako su govorili naši stari) dovele ovamo na Vladaj. Mjesec dana prije toga bila sam u nekoj tvornici prehrambenih proizvoda. Dotukli su me njeni golemi pogoni, gdje se priprema kristalno proziran hranjivi rastvor, i mnogotonski visoki reaktori, u kojima se žive stanice svinjetine, govedine, jesetre i drugih živo-tinjskih prehrambenih proizvoda razmnažaju nevjerojatnom brzinom. Osupnuo me isto tako i otpremni pogon u kojem se pakiraju proiz-vodi i joj neohlađeni otpremaju pneumatskim kanalima u gradove prema strogo određenu planu. Prošlo je već više od sto godina, otkako su se pojedine stanice živog tkiva počele dijeliti i brzo razmažati u umjetnim uvjetima. Od toga vremena iz menza, restorana i domaćih kuhinja potpuno su nestali razni nadomjesci mesnih i ribljih proizvoda. Upitala sam, kako to da je Zemlja i dalje sva pokrivena poljima, oranicama, njivama? Odgovor me neobično začudio. Rekli su da su životinjske stanice doduše mnogo kompliciranije od biljnih, ali su i dinamičnije, pa ih se može natjerati da se brže razmnažaju, dok su biljne stanice, a među njima posebno žitarice, ne mogu razvijati ako nemaju dovoljno sunca, zraka, kiše i vjetra. Eto, zbog toga sam se našla na poljima Valdaja. I danas čuvam bilježnice za zapisima i bilješkama, što sam ih pisala na brzinu, te nalijepljene novinske izreske. Zbog toga mi i lako isplivaju iz sjećanja uspomene o tom službenom putu. Toliko lako kao da se sve to zbivalo jučer. Iste večeri, čim sam stigla, sjedila sam uz hrpu svježa slame, koja se još nije stigla ni ohladiti, pa još miriše mirisima njiva i polja. Valjka Malinjin, dvadesetogodišnji kombajner, veseljak i vjetropir, pripovijeda mi kako se stabljika žita kose, zapravo režu, laserskim zrakama, kako su strojevi, koji »beru zrno« vrlo pažljivo, jednim jedinim dodirom, neobično točni. — Vjerujem — rekla sam — samo mi ipak nije jasno kako to da suha stabljika ne izgori kad je dodirne zraka »vruća« punih tisuću stupnjeva Celzija? Na to moje pitanje, koje sam postavila i s određenom namjerom, Valjka mi i ne odgovara potpuno shvatljivo. Uostalom, to nije ni čudo. Ta čija glava, ako nema dovoljno stručnog znanja, može shva-titi postojanje čudotvorne zrake, vruće i osljepljujuće, koja krhku stabljiku žitarice reže svojom vrelinom, a da se ne pojavi ni najmanji trag dima, a kamoli da se stabljika zapali? Trenutačno isparivanje djelića stabljike i svojevrsna eksplozija u minijaturi — eto to je princip rada laserske oštrice. — Recite mi, molim vas, je li tako jednostavno upravljati i laserskim kombajnom? Da li i taj stroj kada iznevjeri? I kakve su posebne koristi od takvog kombajna? — obasuta sam ga prozaičnim pitanjima koja ipak nisu ništa manje zanimljiva. — Naš je kraj ispresijecan humcima, brdima i brdašcima, uvalama i jarugama. Uostalom, to ste i sami opazili. — Hajde ne lupetaj, što znače takvi humci za naš kombajn? — prekine ga brigadir. — Ništa oni ne znače za ovaj naš kombajn. Zlata on vrijedi. Kreće se po uvalama i jarugama kao da pliva... Što se pak tiče upravljanja, reći ću vam u tri riječi: njime može upravljati i običan robot. Ah, upravo sam se sjetio, sad baš provjeravaju jednog takvog robota. Došla su s njim dva inženjera. Eto, tako sam prvi put čula za Retikusa. Što se tiče imena, dobio ga je po institutu koji ga je konstruirao: Robot Elektronski Tomskoga Instituta Kibernetike i Upravljajućih Sistema. U tim je ispitivanjima sudjelovao i Malinjin, što mi se činilo sasvim naravno. Ta valjalo je, među ostalim, naučiti Retikusa kako se upravlja kombajnom. Drugi ili treći dan otkako sam stigla, počela sam shvaćati kakva je zapravo Valjkina uloga u tim ispitivanjima. Valjka Malinjin bio je čovjek »zlatnih ruku«. Sve je znao i mogao učiniti... Tako bi se dogodilo, dok bi se inženjeri oko nečega sporili, Valjka bi Retikusa dovodio u kondiciju koja se tražila od njega. Zaslužio je potpuno povjerenje inženjera jednog dana kada su Retikusa našli kako sjedi na obali jezerca s udicom u rukama, dok je na leđima imao standardnu ploču, zapravo plakat s natpisom: »Ovdje je ribolov zabranjen«. Svi su se strahovito začudili kad se ustanovilo da ga je svemu tome naučio Valjka. Odmah su sazvali sastanak, na kojem su Valjku dobro ispres-kakali, zbog te njegove, kako su rekli, nesretne ljubavi prema ribljoj juhi. Na svu .sreću, pozvali su na sastanak i inženjere. Uostalom, mo-rali su, kad su oni bili zaduženi za Retikusa. No inženjere je više za-nimalo kako se dogodilo da je Retikus, dakle stroj koji misli, mogao izvršiti dvije sasvim suprotne zapovijedi. Jedna od njih — plakat, za koji Retikus nikad ne bi dopustio da mu se stavi na leđa prije nego što se upozna s njegovim sadržajem, i ona druga — suprotna onome što ja pisalo na plakatu — Valjkina pouka kako se baca štap s udicom, kako se stavlja mamac i prati kretanje plovka. Od toga ste dana mogli često vidjeti Valjku i Retikusa zajedno, pa se Galja, crnooka sovhozna električarka, počela ljutiti na Valjku. Veli, odviše vremena posvećuje robotu, pa više gotovo da i ne opaža nikoga drugog. — O O O — Vrijeme je moga službenog puta prošlo, obavila sam sve svoje zadatke, pa sam sada još jedino uživala u posljednjim darovima Valdaja — jasnim večerima i otegnutoj domaćoj pjesmi, dok je iz daljine dopiralo trubljenje mjesne električne željeznice. Na poljima su se pak palile sve nove i nove vatre... to su laserski kombajni plovili toplim valovima zemlje, kao kakvi marsovski brodovi. Odjednom je užitak, što sam ga doživljavala promatrajući sve to, prekinuo štropot pretpotopnog motocikla što je poskakivao po rupčagama. Vozio ga je Retikus kojemu se na ruci njihala torba što je je nemarno objesio. Bila je to torba što sam je često viđala u Galje. Jasno sam razabrala kako Retikus pjevucka s poznatom Valjkinom intonacijom: »Valdaj, ti moj Valdaj«. Retikus po svojoj vanjštini nije bio ništa posebno. Nije na njemu bilo ni sjajnog emajla ni krasnih šarenih tastera. Sav se doimao radno i svakidašnje. Njegove oči, zapravo receptori, izražavali su samo poslovnost. Dovoljno je bilo da otvorite vratašca na njegovim prsima pa da vam postane jasno da je u njegovu stvaranju sudjelovalo vrlo mnogo ljudi. I ne samo ljudi kao pojedinaca, nego i kompletni konstruk-torski biroi. Eto, tako se on rađao. Napokon je došao i onaj dugo očekivani dan kad je ispitivanje bilo dovršeno, i kad su bili potpisani svi potrebni spisi, i završeni svi opisi konstrukcije, a upute o upotrebi štampane u mnogo primjeraka. I kad sam u redakciju već predala sve svoje članke. Retikus je opravdao sva očekivanja i sve povjerenje ljudi koji su ga konstruirali i najzad mu dali i svjedodžbu da smije živjeti i raditi. Na ispitima je upravljao laserskim kombajnima, automobilima, valja-oničkim strojevima, a isto je tako uspješno pregledao stručne i druge časopise i davao vrlo iscrpne sadržaje pročitanih članaka, te ocjene o njima. Prilikom konačnog ocjenjivanja robota bilo je u dvorani vrlo tijesno. Jedan od vodećih konstruktora, Tropinjin, podsjetio je u svom završnom govoru i na Walterovu eleklronsku kornjaču, te na problem govora koji je u to vrijeme bio posebno u modi. — Od samog smo početka bili pristalice toga da se pred svaki pa i ovaj razumni stroj postave vrlo veliki zahtjevi — rekao je na kraju. — Analiza glasova, tih malih opeka od kojih su sastavljene riječi, pokazala nam je put kojim je valjalo krenuti ako smo željeli stvoriti jednostavne i ekonomične misaone strojeve. Neki su pokušali iskoristiti ovu priliku da proglase Retikusa »nezakonito rođenim«. Govorili su da je suviše jednostavan a da bi bio i perspektivan. Govorili su da on u sebi ne utjelovljuje nikakve nove ideje, nego je samo obično rješenje zadataka što proizlaze iz općih zakonitosti. Kako su ispitivanja prošla uspješno, to će loše utjecati na kibernetiku kao relativno mladu znanost. I tako dalje i tako dalje. Da budemo kratki, njihov je konačni zaključak bio da će priznanje i forsiranje Retikusa usporiti razvitak znanosti kao cjeline, a posebno same kibernetike. Na kraju se netko našalio i predložio da sam Retikus kaže što o tome misli. Nastala je velika galama, a mnogi su se i gromko smijali. No svi su ubrzo zašutjeli jer se Retikus zaista javio: — Ne znam ima li uopće smisla da se o tome sporimo? Ta sjetite se samo da roboti o kojima je pisao Karel Čapek nisu spriječili da se pojave i Asimovljevi zakoniti roboti. Uostalom, tko poživi taj će se i uvjeriti. Svi su se smijali: i docenti, i inženjeri, i laboranti i stenografkinje. — O O O — Tri godine poslije toga naletjela sam ponovo na Retikusa. Ovaj put u Velikoj knjižnici na Mjesecu. Nije mi bilo ni nakraj pameti da bih ga ovdje mogla susresti. Evo kako je bilo. Dobila sam zadatak da o toj knjižnici napišem opsežan izvještaj, zapravo prikaz njene organizacije i rada. U tom sam prikazu nastojala izazvati kod čitatelja dojam o golemosti te knjižnice, koja je i savršeno organizirana. Sačuvala sam taj svoj pregled čak u rukopisu, a počela sam ga opisom rada mlade knjižničarke Dane Codrove i Valentina Popova, upravitelja jednog od mnogobrojnih odjela knjižnice: Nije prošlo ni pola sata kako ju je pozvao, a ona je već stigla, sva nekako laka, jednostavna i staložena, u čupavu puloveru što joj se kao saliven pripijao uz tijelo. Odvojivši oči od knjiga, pogledao ju je strogo kao da je pita, nije li možda na trenutak zaboravila kako njezin posao zahtijeva da stalno bude pažljiva i završeno sabrana? Grešku, svakako, nije teško ispraviti, jer će svaka knjiga u roku od svega nekoliko minuta stići pneumokanalom do svakog čitaoca u bilo koje mjesto na Zemlji. Ali, ako dođe do greške, što da kažu čitaocu? Svaka greška znači izgubljeno vrijeme, minute srdžbe, što se sve slijeva u sate. A što ako čitalac uopće ne opazi da je dobio pogrešnu knjigu? Jučer umalo da jednom čitaocu nisu poslali roman Sologuba, umjesto knjige Solloguba koja po sadržaju, načinu pisanja itd, nema baš nikakvo veze s romanom. Valentinu je jasno da su mnogim greškama krivi u prvom redu sami čitaoci. Narudžbe napišu polučitljivo i ti hajde sad pogodi što je ono pravo... Ona je sjedila spustivši oči, dok je on kopao po nekakvim pis-mima i svaki čas popravljao frizuru. I govorio. Naravno, nije lako raditi u najvećoj knjižnici na svijetu. I, uz to, koliko li je do sada samo knjiga izdano..., kako da onda ne pogriješiš? Ta zamislite samo sto milijardi svezaka. Na Zemlji ih nije moguće smjestiti na jednom mjestu, iako su mnogi smatrali svrsishodnim jedino to da knjižnica bude na Zemlji. Ipak su se na kraju odlučili za Mjesec. Ovdje nema vlage, gravitacija je mala, lako je ostvariti potpuni vakuum, znači — idealno mjesto za spremište knjiga. Danas se već mnogo toga pred-laže kao zamjena za knjige. Foto-ploče, elektroprojektori i slično... No kako da ne uzmeš u obzir da se čitaocima ipak najviše sviđaju staromodne knjige štampane na papiru? I kada su sagradili Kanal, većinu su knjiga preselili na Mjesec. Tako je niknula Knjižnica: sto-tine kilometara tunela, dvorana, hermetiziranih eskalatora, transpor-tera i pneumatskih cjevovoda. Tisuće i tisuće pulsirajućih arterija u Mjesečevu tijelu. Naravno da Valentin zna kako nije lako ovdje raditi prve godine. Neka mu oprosti što je s njom tako rezak, jer nije se dogodilo ništa strašno. Čitalac će dobiti Sologubljevu knjigu . Evo je ovdje u kutu njegova kabineta. Otpremit će je ona osobno. Četiri minute po Ka-nalu, tri minute u magnetovodu i knjiga je kod čitaoca. Poslije ovoga razgovora, našoj je Manki počeo pomagati Biretikus, knjižničarski robot, i upravo tu sam ponovo naišla na starog prijatelja Retikusa. U Knjižnicu je stiglo pismo radio-poštom, a u njemu molba. Mislim da će biti najbolje da je citiram od riječi do riječi: »Poštovani suradnici Knjižnice! Još se nikad nisam obraćao vama. A moram priznati, ni čitao nisam baš koliko bi trebalo. Bar je tako bilo do sada. S time je svršeno. Počeo sam, naime, shvaćati kakav je to užitak pročitati dobru knjigu. Evo, već četvrtu godinu radim u sovhozu, iako sam po struci — univerzalni radnik. Slobodne večeri poslije napornog radnog dana volim provesti uz novu zbirku stihova, prenijeti se u davna vremena, što ih opisuju historijski romani, ili se pak pretvoriti u glavnog junaka kakve dobre i zanimljive drame. Nedavno sam preko radija slušao stihove koji su mi se posebno svidjeli. Na žalost, zakasnio sam na emisiju, pa ne znam tko je autor. »Valovita raž na mjesečini...« sjećam se samo toga stiha. Lijepo vas molim, ako je moguće, da mi pošaljete kompletnu zbirku pjesama toga autora. Vaš Retikus, sovhoz Valdajske zore« Zajedno s ostalima i ovo je pismo stiglo Biretikusu. Pošto ga je pročitao, Biretikus se zamislio. I poslao stihove svome subratu preko reda, usprkos tome što je to bilo najstrože zabranjeno. No sve je svršilo sretno. Pozvao ga je zajedno s Danom njihov šef. Kazna — obična opomena. Naime, pravila nisu predvidjela ovakvu situaciju, pa prema tome ni kazne. Kad sam već bila ovdje, razgledala sam i stare narudžbe, što ih je dobivala Knjižnica. Među njima naišla sam i na jedno zanimljivo pismo. Naravno, za mene zanimljivo. Napisao ga je Valentin Malinjin. I on je tražio da mu pošalju svezak Jesenjinovih pjesama na istu adresu na koju su otišli i stihovi za Retikusa. Nadam se da ste se sjetili da su stihovi koje je citirao Retikus bili također Jesenjinovi. I tada sam se počela pitati: tko utječe na koga, Malinjin na Retikusa ili Retikus na Malinjina? Bez obzira na to što je Retikus robot.

Based on the blurb in the Russian sites and the reviews, that is the story - yes. Plus it matches a few not so common names so we are all confirmed. :) So the Sirius magazine have her as Ana? If that is the case, we will pseudonym her as Ana, clearing to her real name when creating the Russian name and leave a note that it is a misspelling from the magazine. What do you think? Annie 14:52, 23 June 2017 (EDT)
I apologize, it is Alla, I used scanned version of magazine and it was bad scan. Sorry.
Nothing to apologize for :) Typos happen - which is why we do check multiple times :) Annie 15:13, 23 June 2017 (EDT)

Story in Sirius #107

Hi. In your Siruis #107 are two stories having the same title -- "Moj grad u budućnosti" -- on two different pages, by two different authors. I cannot tell if that is correct or a mistake, but it looked odd, so I thought I would mention it. --MartyD 11:18, 25 June 2017 (EDT)

It is correct, there was children SF contest and two stories have same titles.

Author name suffixes and punctuation

When an author's name uses a suffix, such as "jr" (junior), we normalize these: separate them from the name using a comma and space, capitalize the first letter (and others, if appropriate), and add a trailing period if the suffix is an abbreviation. This is regardless of how the publication punctuates and capitalizes it. So, for example, "Kurt Vonnegut jr." should be entered as "Kurt Vonnegut, Jr.". See the Ranks, suffixes, and prefixes bullet in Help:Screen:EditPub#Author.28s.29. I have fixed the few I have noticed, and I realize they may have been typos, but I wanted to mention it in case you were not aware of the practice. Thanks. --MartyD 11:27, 25 June 2017 (EDT)

OK, I'll do like that.

Advanced search

Is it possible to search author in a magazine. For example to look for all stories by Asimov in Sirius magazine? Debolestis 14:25, 26 June 2017 (EDT)

Technically - no. But because Sirius is the only Croatian publication at this point(or close to the only one anyway), you can look for all SHORTFICTION with Author name containing Asimov and with language being Croatian :) Like this. You may also need to check for Serbian (in case you suspect that some stories may had been in Serbian instead - it was a multi-language magazine after all). I know it is not what you asked for but in your case, it will get you results close to what you need.
You can always download the DB and run a query against it of course - but online, with the Advanced search, this is pretty much all you can do.
One more thing - this page is for people to contact you. Editors (and moderators) do not monitor it usually so if you start a topic here, it may not get noticed for awhile. So if you need a question answered, it is better to use the Community Portal or Help Desk so people can see and answer. :) Annie 15:16, 26 June 2017 (EDT)
Can you explain what did you enter in advanced search? When I add Clarke and Croatian I get only 2 titles. How can I download DB? Debolestis 15:24, 26 June 2017 (EDT)
For the Advanced Search:
* Title Language is exactly Croatian
* Authors Name Contains Clarke
* Title Type is exactly SHORTFICTION
* You get this
About the backups, here is the page that has links and explanations: ISFDB Downloads. It has links for how to set up just the DB and so on. Annie 15:30, 26 June 2017 (EDT)
Thank you very much!!! Debolestis 15:38, 26 June 2017 (EDT)

Neven Antičević

When you have a chance, the essays of Neven Antičević can use some disambiguation :) Thanks!Annie 01:32, 27 June 2017 (EDT)

There are also a few other essays that require disambiguation. I shall do that when I enter all Sirius magazines in database. I have 40 left. Debolestis 04:55, 27 June 2017 (EDT)
I just stumbled on him and decided to remind you - I find it easier to do it while adding than with updates but if that is easier for you, no worries. Thanks for adding those issues! Annie 11:59, 27 June 2017 (EDT)

Mutantski ljubavni par


Are you sure that Mutantski ljubavni par in Sirius, #124 is indeed a story and not a poem? It is a poem in English so I have your variant on hold until we figure out what the type is. Thanks! Annie 16:31, 30 June 2017 (EDT)

It is a poem. Debolestis 01:59, 1 July 2017 (EDT)
Thanks for checking. Both updates are now approved. Annie 02:09, 1 July 2017 (EDT)

Translator for the whole magazine?

Are you really trying to set a translator for the whole magazine here or did you send the update by mistake? Thanks! Annie 03:47, 2 July 2017 (EDT)

I made it by mistake, I don't know how. Please delete it.
Mistakes happen sometimes when you add too many in a row:) Thanks for the confirmation! Annie 04:12, 2 July 2017 (EDT)

Sirius, #128

In Sirius, #128, you placed the cover image URL in the ISBN field. I moved it to the proper field. Thanks. -- JLaTondre (talk) 12:09, 8 July 2017 (EDT)

Negativna utopija XX stoljeća (11)


You had the title of this essay as "Negativna utopila XX stoljeća (11)" (l instead of j in utopija). I assumed a typo and fixed it but if it was misprinted in the magazine, it can be reversed and a note added about that. Thanks! Annie 12:14, 17 July 2017 (EDT)

You are correct it was a typo.Debolestis 15:44, 17 July 2017 (EDT)

Sirius, #140 language issue


When you submitted Sirius, #140, you did not set the language to Croatian so all of the titles inside of it are set to English. The approving moderator missed it as well. I fixed the EDITOR and the story that I was sure is in Croatian (and varianted it) but can you update the rest - I know that some are in Serbian? Thanks! Annie 18:47, 25 July 2017 (EDT)

PS: if you are planning to work mainly in Croatian (or until you finish these issues), you may want to go to User Preferences and set your default language. This way when you start a new publication or edit a record with no language (such as an author), Croatian will be the default so you do not need to select it :) You can also change it at any time - I tend to change mine when I am working on batches in a specific languages :) Annie 18:53, 25 July 2017 (EDT)
Thank you, I'll keep it in mind. Debolestis 13:29, 27 July 2017 (EDT)

Sirius, #142

Hello, there is something wrong with this story, can you have a look? Thanks. Hauck 06:14, 28 July 2017 (EDT)

Corrected. Debolestis 13:03, 28 July 2017 (EDT)
I just approved your update and was coming to ask you to verify that one. You put the English title in the Croatian title. Is it titled "Pretty Boy Crossover" in the magazine? Internet seems to say it is "Odlazak ljepotana". Can you check in your copy of the magazine? Thanks! Annie 13:08, 28 July 2017 (EDT)
It is one of those days. It is now corrected. Debolestis 13:09, 28 July 2017 (EDT)
Third time the charm, right? Approved - looks better now. :) Annie 13:11, 28 July 2017 (EDT)

Sjetite se Rulla


I have your variant on hold. You are trying to variant Sjetite se Rulla to the complete novel The War Against the Rull. Was this published as an installment (then the type should be serial) or was it an abridgement of the whole novel or was it just one of the stories that made up the whole novel later? Thanks! Annie 19:35, 2 August 2017 (EDT)

I don't know, also year of original mentioned in Sirius is 1940, the novel is from 1959. I can post whole story here in Croatian. Would that help? Debolestis 03:17, 3 August 2017 (EDT)
The only Rull story published in 1940 is The Gryb/Repetition. Here is the complete series. Do you think it may be this one? Annie 12:52, 3 August 2017 (EDT)
Can you post here first and last passage in story? Debolestis 04:21, 4 August 2017 (EDT)
I do not have any publication that contains it I am afraid. :( You may want to post in the Verification requests board or on the walls on some of the verifiers that have it. Annie 10:51, 4 August 2017 (EDT)
We now have three different endings for The Gryb/Repetition at Verification requests board.--Dirk P Broer 05:46, 13 August 2017 (EDT)


Hello! I' ll approve your submission, but the title Vijesti seems to be an essay and not a story. I 've discovered that Neven Antičević wrote a lot of essays with the same title. In order to avoid that someone merge all this titles, it's common use to add the publication name behind the title in brackets. In this case it would be Vijesti (Sirius, #157/158 ) Thanks Rudolf Rudam 05:34, 5 August 2017 (EDT)

I'll correct that, I will disambiguate all titles when I enter all Sirius magazines into data base. Debolestis 05:46, 5 August 2017 (EDT)
OK and BTW I've answered your verifictation request. Rudolf Rudam 05:54, 5 August 2017 (EDT)
Thank you for verification, it is not what I am looking for. I am trying to identify A. E. Van Vogt's story, mentioned original title is "The War Aginst the Rull", 1940. There is a novel with same title but year is wrong. First sentence translated from Croatian: "When space ship disappeared into thick mist of Eristan II...", last sentence: "And now, move that giant ass away from the doors....". Debolestis 06:04, 5 August 2017 (EDT)
The first sentence is the one used for this short story (and the fix-up novel). The last doesn't match (it's "Professor, take this gun and teach this damned creature the importance of co-operation!"). The problem is that this story is already being given as published in Sirius #46. Where it become interesting is when you see that these last sentence is the one used at the end of chapter 4 of the novel ("And now you had better get your backside as far away from that door..."). This means that your text isn't a translation of the original short story but is excerpted from the fix-up. Hauck 06:18, 5 August 2017 (EDT)
It is not same story, it starts similarly and page count is different. Debolestis 06:31, 5 August 2017 (EDT)
The 1942 story 'Co-Operate - Or Else!' begins with "As the spaceship vanished into the steamy mists of Eristan II" and ends with "And now you had better get your backside as far away from that door...". In the fix-up novel 'The War Against the Rull' it is the first four chapters. The real question now becomes which van Vogt story appears in Sirius 46....--Dirk P Broer 09:41, 12 August 2017 (EDT)
OK, story in Sirius #46 starts with: "When space ship disappeared in a cloud of foggy dust and steam of Eristan II, professor grabbed his gun. Last sentence is. "Professor, grab now your gun and learn that beast the importance... of real cooperation". What shall I enter as original for story in Sirius #155? Debolestis 03:58, 14 August 2017 (EDT)

Zarobljenici raja

Hello, can you confirm the author of this text as being given as "David Reed" and not "David Redd"? If it's the case, authorship should be changed to David Reed (I). Thanks. Hauck 05:31, 6 August 2017 (EDT)

Name is David Reed, it is said that it is a pseudonym of Roger Davis. It could be typo as well. Debolestis 16:41, 7 August 2017 (EDT)

Umjetničko djelo

FYI, I have varianted "Umjetničko djelo" to "Artefacts". The first English sentence reads:

"At dawn Caro packed the children off to her mother's, then wandered around the empty house, checking that the doors and windows were locked."

which matches the Croatian translation. Ahasuerus 13:21, 13 August 2017 (EDT)

You are correct. Thank you very much!Debolestis 03:38, 14 August 2017 (EDT)

Cover Uploads

Hello, please remember to use the standard procedure to upload your cover scans (after the creation of the publication record). Hauck 05:59, 23 September 2017 (EDT)

Understood. Debolestis 06:00, 23 September 2017 (EDT)
Hi. The submission I have on hold (which you should cancel -- I have left it for easy reference) I believe falls under this discussion. It looks like you did the cover upload separately, and Hauck deleted it. The submission now points to a file that is not there. You should go to the publication and use the "Upload Cover Scan" link below the notes to get the standard upload-to-the-Wiki. Then edit the publication to use the result from that as the cover URL. Thanks. --MartyD 09:45, 23 September 2017 (EDT)
OK, sorry I'll do it now.Debolestis 09:50, 23 September 2017 (EDT)
The author of Ostrva na nebu (judging from the cover image) seems rather to be this one, or does the title page atate the canonical one? Stonecreek 11:15, 23 September 2017 (EDT)
You're right, I'll fix that.Debolestis 11:22, 23 September 2017 (EDT)
Please remember that you have to change the author's name within the publication as well as in the title entry (it's possible to do that in one step as long as the title has only one publication): I have done that for you this time. Stonecreek 11:37, 23 September 2017 (EDT)

Prodor u svemir

Hi, based upon the OCLC information I wanted to make Prodor u svemir a variant title of The Exploration of Space, but I saw you had already made that change. I also altered the notes a bit.--Dirk P Broer 04:44, 24 September 2017 (EDT)

Sirius 25

Hi, I've changed the cover artist of this to Vicente Segrelles, see note. Horzel 11:34, 25 September 2017 (EDT)

Thank you very much. Debolestis 04:29, 27 September 2017 (EDT)

Roald Dahl's non-genre stories

I have been looking into Roald Dahl's stories and finding that some of them are non-genre. I am going to mark them as such, and this will affect a publication you verified: Sirius, #20. "Vrisak ruža" is ng. Please let me know if you disagree. --Vasha 15:42, 5 November 2017 (EST)

This story is SF in my oppinion. Debolestis 05:30, 7 November 2017 (EST)
Yes, I can see how the mediations on alternate time paths would-be. Plus it's in an SF PUB. I will change it back. Thanks! --Vasha 11:57, 7 November 2017 (EST)
In this story there is a scientist who creates a device that gives him ability to listen emotions of plants.Debolestis 15:06, 7 November 2017 (EST)
In that case, Vrisak ruža was varianted to the wrong work. That is not Someone Like You, but rather The Sound Machine. I have updated the varianting. -- JLaTondre (talk) 20:02, 7 November 2017 (EST)
Searching found an on-line version of the magazine which showed the magazine stating it was a translation of "Someone Like You" on the story's title page. I updated the publication notes to reflect that and that it's incorrect. Please double check against the actual pub, just in case. Thanks. -- JLaTondre (talk) 20:12, 7 November 2017 (EST)
I have original of the magazine and there is "Someone Like You". Looks like you corrected a mistake. Thank you!Debolestis 02:41, 8 November 2017 (EST)

Andromeda almanah naučne fantastike sf1

Thanks for submitting Andromeda almanah naučne fantastike sf1! After approving the submission, I disambiguated the publication series since we already had an Italian "Andromeda" on file. I then started setting up variants and pseudonyms but quickly realized that I don't have enough information about some stories, so I'll leave that to you :-) Ahasuerus 19:52, 11 November 2017 (EST)

Is it OK that I change series to "Andromeda almanah naučne fantastike"? that means Almanac of SF, that is actually full name of series. This publication is written in Serbian language where all names are written as they are pronounced, I have most of original names in the book but it can be difficult to somebody who is not native speaker. I'll have problems with original title names which I don't have. I'll look around for that. Debolestis 05:38, 12 November 2017 (EST)
Sure, "Andromeda almanah naučne fantastike" should be fine! I'll see if I can help with the original titles... Ahasuerus 09:07, 12 November 2017 (EST)
P.S. "Zabranjene bajke" has been linked to "Forbudne aeventyr". Ahasuerus 12:38, 12 November 2017 (EST)
Great, thank you! Debolestis 12:40, 12 November 2017 (EST)
"Buried Treasure" has been found as well, so it looks like we are all set :) Ahasuerus 11:14, 13 November 2017 (EST)

Uncredited Cover Art

I accepted your edit to Andromeda almanah naučne fantastike sf1. However, we don't enter uncredited for cover art. If it's uncredited, we just don't enter a credit. I have updated the pub to fix that. Thanks. -- JLaTondre (talk) 14:20, 12 November 2017 (EST)

Andromeda almanah naučne fantastike sf2

I have approved the addition of this omnibus and have a couple of questions:

  • Should the title end with "sf2" rather than "sf1"?
  • Should the first letter of Ljubiša jocić's last name be capitalized? (I assume he is this poet?)

Ahasuerus 11:23, 13 November 2017 (EST)

You are correct.Debolestis 14:33, 13 November 2017 (EST)
Looks good, thanks! Ahasuerus 14:54, 13 November 2017 (EST)

Andromeda almanah naučne fantastike sf2 and 3

Just a quick reminder - when adding generic titles (Bibliografija, Predgovor, Uvod and so on), add the name of the publication in brackets after the generic title. It is spelled out for Introduction and the rest of the English ones in the help pages but it applies to all languages:) I've fixed a few in these two but you may want to check the rest. Thanks! Annie 12:12, 27 November 2017 (EST)

Of course, I'll correct that. Thank you!Debolestis 07:21, 28 November 2017 (EST)

"Misija dobre volje"

Hello! Maybe it's possible to determine the original title for this story by Hoši Šiniči (because maybe it's in here, too). Could you please give a rough translation of the Serbian title, to get an idea what could be likely candidates? Or maybe there's an original source stated? Christian Stonecreek 12:14, 28 November 2017 (EST)

Title means: "Mission of good will". I have it scanned so here it is:

Misija dobre volje — Izgleda da se nekakav neidentifikovani leteći objekt približava Zemlji — obznanila je opservatorija. — šta li to, pobogu, može biti? — Nismo sigurni, ali čini se da je u pitanju svemirski brod sa neke druge planete. — Koliko će mu vremena biti potrebno da stigne ovamo? — Polazeći od brzine 'kojom putuje, mi verujemo da će mu biti potrebno oko tri dana. Čitav svet je odmah zapao u jedno stanje veoma blisko panici. — To je invazija, nema sumnje! Šta ćemo da radimo? — pitali su žitelji Zemlje jedni druge. Nije postojalo nikakvo mesto gde bi mogli pobeći, a nisu imali ni pojma o tome kako bi trebalo da se brane. Nije im preostao nikakav drugi izbor sem da kukaju na sav glas, ili da tiho mrmljaju reči pune očajanja. Tako je prošao prvi dan. Tokom drugog dana veliko uzbuđenje je prešlo svoj vrhunac i ljudi su se donekle smirili. — Kakva je korist od toga da se zabrinjavamo? Ako oni vrše invaziju na nas, jedan pucanj s njihove strane bio bi dovoljan da nas sredi zauvek. čak i ako pokušamo da pružimo otpor, jasno je da nismo dorasli momcima koji imaju superbrze svemirske brodove. — To je tačno. Ali, pre nego što otpočnu bilo šta, oni će se verovatno najpre spustiti. Iskoristimo tu priliku da im se duboko poklonimo i uputimo im srdačnu dobrodošlicu. Na taj način razrađivala se malo-pomalo strategija za snalaženje u nastaloj situaciji. — Izgleda da je to najbolja strategija. Mi, Zemljani, nismo dorasli da se upustimo s njima u obračun, ali imamo mudrost koju smo akumulirali tokom više hiljada godina. Možda ćemo čak biti u stanju da ih umilostivimo. Bila je to sjajna ideja i niko nije mogao da izmisli bolju. Izabrana su nekolicina diplomata u penziji da formiraju Komitet za dobrodošlicu, i svet je svu svoju nadu položio u njihove ruke. HOSHI SHINICHI se rodio 1926. u Tokiiu kao sin vlasnika jedne od najvećih farmaceutskih kompanija. Posle smrti svog oca preuzeo' je rukovođenje firmom, ali posao nije išao dobro. Nekoliko godina kasnije Šiniči se okušao kao pisac, i na tom polju postigao je veoma zapažene rezultate. Svoju prvu naučno-fantastičnu priču objavio je 1957. godine, i od tada je pokazao izuzetno veliku plodnost liferujući čitave serije priča, eseja, romana, šiniči je najpoznatiji po svojim kratkim pričama, kojih je napisao oko 800! Preveo s engleskog: GAVRILO VUĆKOVIĆ Misija dobre volje — Članovi Komiteta za dobrodošlicu! Sudbina ljudske rase zavisi od vas, jer samo vi, kao naši predstavnici, možete da uspostavite kontakt sa tuđincima. Mi nemamo nikakvu predstavu o tome kakva su oni stvorenja, ili kakve sve čudne stvari mogu da učine. Ali molimo vas da ne postanete ljuti ili uznemireni, ili da gledate sa visine na njih, ili da zapadnete u paniku — pa ma šta se desilo. Nastojte na svaki način da ih dočekate izuzetno učtivo i toplo. — To se samo po sebi razume — odgovorio je predsednik Komiteta za dobrodošlicu. — Na kraju krajeva, diplomatija je kruna ljudske civilizacije. A moja porodica je već generacijama davala uspešne diplomate. Mene su odgajali za taj poziv još u vreme kad sam bio dete. Prepustite sve nama i ništa ne brinite. Time su pripreme bile završene. Na aerodromu su odmah bili upaljeni reflektori, koji su uperili svoje snopove bleštave svetlosti prema svemirskom brodu. To je značilo: »Molimo vas, spustite se ovde«. Najzad je došao i treći dan. Jedan odgroman svemirski brod otpočeo je proceduru spuštanja. Aerodrom je držan pod najjačom stražom. Ta mera nije bila uperena protiv tuđinaca, nego je preduzeta samo za eventualnost da neki agresivniji radoznalac pokuša da se provuče na aerodrom i -počini kakvu nepromišljenu grubost. Ali svi su mogli da vide na televiziji šta se dešava. Svemirski brod se spustio ispred članova Komiteta za dobrodošlicu, koji su nosili ceremonijalnu odeću i stajali kruto poredani u redu. Onda su se vrata tiho otvorila i tuđinci su se pojavili. Tuđinci su bili slični ljudskim bićima utoliko što su imali jednu glavu i stajali na dve noge. Ali imali su dug i tanak trup iz koga je sa obe strane rastao veliki broj ruku. »Kakav prizor! Prokleti stonošci! Ispunjavaju me jezom. Gubite se brzo odavde!« To je bilo ono što su svi članovi Komiteta za dobrodošlicu pomislili. Ali, na kraju krajeva, oni su bili predstavnici ljudske rase. Uprkos svojim mislima, nisu dozvolili da im se na licima ispolji makar i najmanji znak odvratnosti, i pozdravili su mnogoruke tuđince sa osmehom i učtivim manirima. — Dobro došli na Zemlju, lepi gosti! Ništa nam ne pričinjava veće zadovoljstvo od ove prilike da vidimo vaša ljupka lica. Duboko se nadamo da ćete ostati s nama što je moguće duže. Pošto su saslušali ove reči dobrodošlice, tuđinci su se povukli u svoj brod. Zatim su otpočeli diskusiju na svom sopstvenom jeziku. — Hej, jeste li razumeli ono što su nam ovi momci maločas rekli? — upitao je jedan. — Izgledalo je da su nas pozdravili rečima dobrodošlice. — Naravno da sam razumeo — odgovorio je tuđinac koji je baratao Tumačem u udaljenom kutu broda. — Nema jezika koji ova mašina ne može da dešifruje. Oni su nam uputili reči tople dobrodošlice. Ali onda se javio treći tuđinac, koji je manipulisao sa još jednom mašinom. — Stanite! Dobrodošlica? Daleko od toga! Ja sam proveravao njihove misli pomoću ove mašine koja čista misli. Ona nam kaže da ti Hoši Šiniči 286 momci ne gaje ni malo prijateljska osećanja prema nama. Izgleda da oni osećaju samo neprijateljstvo i prezir prema nama. Tuđinci su ukrstili svoje mnogobrojne ruke na komplikovan način i pognuli glave. — I to baš sada kada smo prevalili tako dug put do ove planete da podstaknemo duh prijateljstva. Šta ćemo da radimo? — Nikada ni na jednoj od planeta koje smo posetili nisu se rezultati Tumača i čitača misli toliko dijametralno razilazili kao u ovom slučaju. Kako da im saopštimo da smo došli ovamo sa namerom da sklopimo prijateljstvo s njima? Ali tuđinci su uskoro došli do jednog zaključka: — Čini se da je jedino moguće objašnjenje da momci na ovoj planeti imaju posuvraćene živce. Eto zašto oni predstavljaju suprotnost nama u pogledu načina na koji osećaju i izražavaju svoja osećanja. Svi ostali tuđinci su se složili sa ovakvim rezonovanjem i zapljeskali su svojim mnogobrojnim rukama. — To je tačno! Sada je sve jasno. Budući da je Univerzum toliko ogroman, logično je da u njemu moraju da postoje čak i takva bića. — Drugim recima, to znači da momci na ovoj planeti moraju da se smeju onda kad bismo mi bili ljuti, i da ih razgaljuje ono što bi nas pozledilo. Kad su došli do ovog zaključka, svima im je pao težak kamen sa srca. — A sada moramo brzo pozdraviti momke sa ove planete, šta bi trebalo da im kažemo? Oni će misliti da smo neprijateljski nastrojeni prema njima ako im se obratimo na ljubazan način. — Pa, nema tu nikakvog problema sada kada smo ih pročitali. Oni imaju izokrenute živce, i zato ćemo izraziti naše prijateljstvo govoreći upravo suprotno od toga. — Tako je! Pripremite poruku. Tuđinac koji je bio šef Odeljenja za prevođenje uključio je svoju mašinu i odmah počeo da priprema poruku. Na aerodromu, članovi Komiteta za dobrodošlicu nastavljali su da čekaju učtivo. Najzad su se tuđinci ponovo pojavili, članovi Komiteta su se kruto uspravili da saslušaju poruku. U isti mah, jedan mikrofon je bio neupadljivo gurnut napred da preko televizije prenese poruku čitavoj ljudskoj rasi. Jedan tuđinac je pristupio mikrofonu i pročitao zvučnim glasom poruku punu dubokog prijateljstva prema žiteljima Zemlje. — Hej, kajemo se što smo došli kod vas, šugavi majmuni! Gadi nam se da gledamo vaša blesava lica poredana tako u liniji. Dabogda se srušili mrtvi, svi od reda!

Ha, I had not thought of that story in years :) Same title in Bulgarian (once translated), no idea if this story was ever translated into English or what the Japanese title is. Christian, if you had read the German book, we are looking for a story that starts with an unidentified object that will reach Earth in 3 days (and that panics anyone here) and when it finally gets here, the aliens are a bit confused in the results of their machines - what is said and what is thought and felt are two very different things. Annie 14:15, 28 November 2017 (EST)
Sorry: I've read the beginnings of all the stories in Ein hinterlistiger Planet, but none of them fits this description. It seems this will remain a mystery for some time more. Christian Stonecreek 02:46, 29 November 2017 (EST)

Shortfiction lengths

Hi, in general (and for the latest Klark / Clarke collection): please do enter the respective story lengths. Every time, on varianting, a warning "Length mismatch" is displayed and the length has to be adjusted manually. You can assign the length for this collection upon adding the translator of the respective title, but it's best to give the length upon entering a publication. Thanks, Christian Stonecreek 03:21, 30 November 2017 (EST)

I also morphed 'Izveštaj o planeti Tri' into an essay, as the original title is one. This also could have been avoided with a previous research: it's really better! Thanks, Christian Stonecreek 11:54, 30 November 2017 (EST)
"Izveštaj o planeti Tri" or original "Report on Planet Three" is NOT an essay, I have made my research, I read it once again and it it is a short story. There is no differences between original and translated version. I have Report on Planet Three as well Debolestis 13:42, 1 December 2017 (EST)

"Ubitačna misija Pineasa Snodgrasa" -- Essay or Shortfiction?

Hi. I noticed while handling your proposed variant of Ubitačna misija Pineasa Snodgrasa to The Deadly Mission of Phineas Snodgrass a mismatch between the types. I have the submission on hold. The Serbian one is typed SHORTFICTION (short story), while the English one is typed ESSAY. I checked with some of the active verifiers of the original appearance and got this feedback, affirming that ESSAY is appropriate. Would you take a look at how Bob describes the original and see if the translation matches? If so, we should change the type to ESSAY (which I can do) and have the variant as you propose. If not -- if the Serbian one is only what Bob calls "the story" -- then we should do something different, which we will have to figure out. Thanks. --MartyD 06:44, 3 December 2017 (EST)

Taken out of context this is a short story. If it is a part of bigger publication maybe it could be seen as essay. You decide.Debolestis 08:26, 3 December 2017 (EST)
I'm not really in a position to decide, which is why I need your help. If I understand Bob's explanation correctly, the original is a factual/non-fiction commentary on world population growth that uses a fictional story -- embedded in it -- to illustrate the math involved. Does the translated piece have that same structure, or is it only the story? I think if it has the same structure, having the variant is correct and we should keep it ESSAY (whether it's really an essay or fiction may be debatable, but the translation and the original are the same, and the precedent is ESSAY). But if it's only the story, I think we should keep the translation SHORTFICTION and make another English title that is SHORTFICTION and note that it's an excerpt from the original essay of just the story. Does that make sense? --MartyD 15:07, 3 December 2017 (EST)
In my oppinion this is a short story.Debolestis 08:42, 4 December 2017 (EST)
I understand, but what I am trying to figure out is how the translation compares to the original. Is it a translation of the full essay/story that appeared in Galaxy, or is it a translation of only the part of the original that is the story? --MartyD 07:29, 5 December 2017 (EST)
I don't have original. It begins with a guy going to past to antient Rome. There he gives them modern medicines and after that world population exploded. In the end humans were more massive than planet Earth and they used up all energy from the Sun or galaxy. Then they sent another guy to kill the guy from the beginning of the story.
I apologize for the delay. I asked Bob about it some more and still cannot determine if your translation is of the whole piece or of an excerpt. So I have given up. I accepted the variant, but I changed the Serbian title's type to ESSAY, since a variant's type has to be the same as the parent's type. If someone can make a better determination someday, we can revisit the arrangement. Thank you for the help. --MartyD 07:34, 6 December 2017 (EST)

Зеркало времени [1973]

Hi, I've found the original title for Ogledalo vremena by Jurij Medvedev (Юрий Медведев).--Dirk P Broer 10:50, 5 December 2017 (EST)

Great, thank you. Can you give me the link to original title? Debolestis 10:03, 6 December 2017 (EST)
Here is the Fantlab record. Would you like to add it to the DB here or or do you want me to? :) Annie 14:00, 6 December 2017 (EST)
I added it to DB. Thank you a lot! Debolestis 04:57, 7 December 2017 (EST)

The Foundation trilogy

Hi, you have entered Zadužbina (Foundation), Zadužbina i carstvo (Foundation and Empire) and Druga zadužbina (Second Foundation) all as novels, while the originals are all collections (more technical: they're all 'fix-up' novels). Can you please correct that, so I can make the Serbian titles variants of the original ones?--Dirk P Broer 06:02, 8 December 2017 (EST)

It is done.Debolestis 06:26, 8 December 2017 (EST)

Scale of cover images

Hello, you seem to have reverted to uploading oversized images. Please remember to "be sure that the image is no larger than required, and in any case is less than 600 pixels along its largest dimension", as stated in the help for uploading cover images (this also was an issue in your very first discussion item. I'll delete the images and upload rescaled versions. Thanks, Stonecreek 08:44, 13 December 2017 (EST)

I am so sorry, I mixed up 900 and 600. I'll upload correct size in the future. Debolestis 13:29, 13 December 2017 (EST)
Thanks! Stonecreek 15:13, 13 December 2017 (EST)

Poslednja teorema / The Last Theorem

Hi, I've noticed some differences between the Serbian Poslednja teorema and the English original The Last Theorem. 1. The Serbian gives for the novel only Artur Klark, while the original has Arthur C. Clarke and Frederik Pohl. 2. Treći uvod (Poslednja teorema) is given as essay, while the original The Third Preamble: Atmospheric Testing is short fiction. Also note that Poslednja teorema, the novel, has no page number.--Dirk P Broer 05:24, 14 December 2017 (EST)

I am aware of that, I'll correct mistakes. Debolestis 15:07, 14 December 2017 (EST)


Hello, I've approved some of your updates like the one for this title. As per what you wrote I was wondering if some of them should not be transformed from ESSAYs (a nonfiction article) into REVIEWs (the review of a specific text that is linked to it, like here). What are your thougths on the matter? Hauck 01:57, 3 March 2018 (EST)

I think you are right. I am reading Sirius magazines again and there will be changes like this in the future. What is the best way to change entry from essay to review?Debolestis 05:09, 3 March 2018 (EST)
There is no easy way, it's a three (or more) step procedure: 1) delete ESSAY record (via "Remove titles from this pub") in the publication, 2) delete leftover title record for the ESSAY (I usually done this for contributors) via "Delete this title", 3) add new REVIEW (via "Edit this pub") and (sometimes) 4) Link review to title, note that it's supposed to be automatic so we'll tackle this step later. Hauck 05:34, 3 March 2018 (EST)

Šta kažu svjetski stručnjaci

You added 'This title is part two of "Istraživanja profesora Naglića' to Šta kažu svjetski stručnjaci. Which of the following do you mean?

  1. It is a sequel to the first? If so, we would add a series to each record to tie them together.
  2. It is a continuation of the same story (one story published in multiple parts)? If so, they should be changed to SERIAL type and variant to a new common parent.

Thanks. -- JLaTondre (talk) 09:25, 3 March 2018 (EST)

It is sequel to "Istraživanja profesora Naglića". Both are dealing with journalist who is flowing researches of dr. Matini Naglić.Debolestis 13:01, 3 March 2018 (EST)
I added them to a new series titled Dr. Matini Naglić. If there is a better title for the series, please feel free to change. -- JLaTondre (talk) 14:01, 3 March 2018 (EST)
That is great, thank you! Debolestis 14:22, 3 March 2018 (EST)

Date for magazines

Hello, just FYI, even if there is a more precise date given, for magazines we use the cover date, so for "YU SIRIUS – posebno izdanje mjesečnika »Sirius« biblioteke znanstvene fantastike " we keep the 1978-12 date. I've made the changes. Hauck 11:50, 3 March 2018 (EST)

Understood.Debolestis 12:57, 3 March 2018 (EST)

Your recent batch of submissions

Hello, I've approved your submissions. One part of your notes (adding the translator) presents no problem, but the second part (the link to the original publication) is IMHO: 1) largely an overkill as this info can be obtained by following the link to the original title and 2) may become incorrect with time passing (suppose that a earlier occurence of the text is found, that would mean correcting the link given in the note). Note that you're IIRC, the first to add such details. Hauck 14:07, 14 March 2018 (EDT)

You mean things that I have linked in <a href="">SF galaksija</a>? I added those links because on the end of each story there was original publication and the publisher mentioned. Shall I remove those links? Debolestis 14:13, 16 March 2018 (EDT)
Yes, I mean links that are in this story's notes. As the PV and creator of the record it's of course your call, I was just remarking that such data in the notes was quite rare (I've never seen something along this lines) and perhaps more importantly that you linked to one precise publication in this case precisely the 5th printing (why this one?) instead of linking to the corresponding title here the latter being likely to be more stable. Hauck 14:42, 16 March 2018 (EDT)
I understand. In publication, for that story, it was mentioned that publisher was Collier Books, that is wy I chose that publication. But you're right. I'll make changes. Debolestis 14:55, 16 March 2018 (EDT)

Smrt megalopolisa


I have your submission on hold. You cannot variant a novel into a chapbook so there are two choices here:

  • If the next is a novel, the original publication will need to be changed to account for it.
  • If it is a novella, the Serbian version will need to be changed.

When these issues arise, the length is determined by the length of the original text - which is not verified. So do you think that it is a novel or that it is a long novella? Thanks! Annie 17:14, 16 March 2018 (EDT)

My bad, you're right, I cancelled submission and made a new one. Thank you! Debolestis 17:17, 16 March 2018 (EDT)
I also started this submission as NOVEL, maybe I made mistake there. Maybe it should be CHAPBOOK, can you correct it? Debolestis 17:24, 16 March 2018 (EDT)
On hold again - that does not work either. :) I had not seen the work - do you think that it is a novella or a novel. I can fix it - just let me know what you think it is? If you want me to make it a novella, I can do that - just let me know. Annie 17:26, 16 March 2018 (EDT)
It is has 96 pages, very short. It is novella. Debolestis 17:30, 16 March 2018 (EDT)
All fixed. Look it over again but I think I got all sorted out. :) Annie 17:35, 16 March 2018 (EDT)
Great, thank you for help! Debolestis 17:38, 16 March 2018 (EDT)



When adding chapbooks, don't forget to add the story as well - the chapbook record will not add it automatically. I added it in Čuvar. If you are planning to import an existing story, indicating this in the moderator note will be very helpful (not the case here, just mentioning it for the future). Annie 21:04, 24 March 2018 (EDT)

uploading files

Hello, I see that you're re-uploading a non negligible number of cover images. Please keep in mind that this: 1) uses precious disk space and 2) requires a moderator to delete after you the previous images. Keep this to a minimum. For example replacing this 600 pixels image uploaded by Obivatelj by your own 600 pixels image serves no visible purpose, as you just rise from a 33KB storage to a 41KB one and have forced a moderator to clean after you. Thanks. Hauck 11:07, 20 April 2018 (EDT)

Hi, I am trying to put all files in order, I am cropping all covers to identical size, there are only a few more covers that I want to change in Kentaur series and then I am done. After that I have to enter a lot more Kentaur titles in DB. Is that OK? Debolestis 11:15, 20 April 2018 (EDT)
I supposed something along these lines but some changes were not indispensable. Hauck 12:04, 20 April 2018 (EDT)

A possible typo

Are you missing an "a" in the first word in Nučna fantastika za telepate? Annie 22:26, 24 April 2018 (EDT)

You are correct, good catch, thank you! Debolestis 11:13, 30 April 2018 (EDT)


Are you sure that the cover artist is "Chriss Foss" and not "Chris Foss" in your verified? Thanks! Annie 16:13, 2 May 2018 (EDT)

It is not, it was probably typo back then but in last 3 book of Kentaur series it is written Chriss. Debolestis 03:57, 3 May 2018 (EDT)
Pseudonym and variants it is then. :) Thanks for checking. Annie 04:09, 3 May 2018 (EDT)

Magazines and series


Because of the way we handle magazines in the DB, the series number is not used for EDITOR titles so I removed it from X-100 SF #1. Annie 15:36, 19 June 2018 (EDT)

Format for X-100 SF #3

Hello, you left the format of X-100 SF #3 as "unknown" :) Annie 15:41, 20 June 2018 (EDT)

It is corrected now, all 38 issues of x-100 are pb. Thank you! Debolestis 15:47, 20 June 2018 (EDT)
I also have an issue with pseudonym for Ch. A. Bell, it is used by writer Dušan Belča but he is not in db. Debolestis 15:50, 20 June 2018 (EDT)
What you need to do in this case is to do a variant - pick one of the titles by Bell, go for Make a variant and at the bottom, use the name Dušan Belča as the author, keeping the title, language and so on. This will create the Dušan Belča record when approved and then you can pseudonym it properly. I had to hard-reject one if your earlier -the moment when I approved the name change inside of the issue, the Dušan Belča record was automatically deleted. Thus needing to create it first. Annie 15:56, 20 June 2018 (EDT)
PS: Are you sure they are pb? pb is American style mass-market paperback (had never seen then so just making sure). Annie 15:56, 20 June 2018 (EDT)
However, if Dušan Belča had never published under this name in the genre, then we do not do a pseudonym - instead the Bell record remains as is and you add Dušan Belča as the legal name only. Annie 15:58, 20 June 2018 (EDT)
Size is 14x21 cm, so it should be tp, my mistake. I will not add pseudonym for now. Debolestis 16:28, 20 June 2018 (EDT)
Are they perfect papebacks (glued) or are they stapled? We have a few more formats for magazines (as described here) and 14x21 sounds suspiciously like one of these two formats:
  • "A5 - 14.8 cm × 21 cm or 5.8" × 8.3", used by some UK and European magazines"
  • "octavo - 5.5" × 8.5", usually saddle-stapled, instead of side-stapled or glued"
Are they the standard half-A4 format? tp is always fine but if we can find something more precise, it will be better - and it may be worth mentioning in the notes (or up in the series) if they are stapled or glued. Annie 16:43, 20 June 2018 (EDT)
It looks like A5, should I change to that format? Glued, not stapled.Debolestis 16:52, 20 June 2018 (EDT)
Piece of paper from your printer (if you are not in USA that is...) should fit two magazines (with some trimming differences) if it is A5. Although I suspect you are right - it is a lot more likely to be A5 than an octavo in Eastern Europe :) Up to you - but technically, this is why we have so many magazine formats so I would change it :)I would also add a note in the pub Notes saying that it is glued (if I were you) :) Annie 17:00, 20 June 2018 (EDT)
OK, I'll do like that. Thank you for your help!Debolestis 17:01, 20 June 2018 (EDT)
You are always welcome. Thanks for adding all the Serbian and Croatian magazines and books :) Annie 17:04, 20 June 2018 (EDT)

Kolevka za macu

Hi, can you specify the format of this book? Thanks! Annie 00:11, 22 June 2018 (EDT)

Specified. Thank you! Debolestis 04:28, 22 June 2018 (EDT)

X-100 SF language(s)

Hi, It might be a shortcoming of Google translate, but the titles for X-100 SF #11 -which you have given as Serbian- don't make any sense when translated from Serbian. When translated from Croatian however, they do. The uncredited 'Smetlište' so becomes 'Junkyard', the title of a 1953 Clifford D. Simak story, but this might just be a coincidence.--Dirk P Broer 09:51, 22 June 2018 (EDT)

"Smetlište" means the same in both languages", junkyard is good translation. Do you have any text from Clifford D. Simak's story? There is also one more uncredited story named "Bajka" that means Fairy tale. It is here: I can scan the text if needed. Debolestis 11:01, 22 June 2018 (EDT)
Here is scan of "Smetlište" it in Serbian


Misaoni talas upućen u Komoru sna primorao je Digera i Hola da se probude. Reakcije su im bile istovremene. U prvom trenutku ostadoše zaslepljeni mutnožutom svetlošću koja se iz komandne sale krstarice probijala kr.oz metalno-plastične zidove komore. Obukli su svoja sunderasta, šupljikava odela, koja su im omogućavala da se kroz prostor kreću bez ikakvog napora, popili propisanu dozu pića za povratak u normalno životno stanje i ponovo bili spremni za svoj posao. Njih dvojica, pripadnici vrste Kroulsa iz Rigelovog sistema, važili su za najbolje prijatelje u čitavoj galaksiji. Bili su dva organizma ali jedna duša. Ćitava galaksija bila je upoznata s događajem koji je važio za najhrabriji podvig u toku stogodišnjeg galaktičkog rata. Mladi Hol je iz gotovo nemoguće situacije izvukao Digera iz ruku strašnih Olberga, a zatim su zajedno uništili njihovu bazu, koja je bila najgroznija u čitavoj galaksiji. Otada su bili nerazdvojni. Ni razlika u godinama nije predstavljala nikakvu prepreku njihovom drugarstvu. Međusobno su se dopunjavali, tako da su bili bez mana. Hol, kao mlađi, bio je nestrpljiviji, lako bi planuo, bio previše ambiciozan, željan slave, očekujući da čašu života ispije do dna, a da pri tom ne okusi ukus gorčine. S druge strane, Diger, poučen životnim iskustvom, bio je povučeniji, smireniji, oprezniji, tako da je vrlo često, naročito u vreme rata, smirivao Hola, koji je zbog svoje slepe hrabrosti srljao u propast. Uvek je od dve krajnosti birao zlatnu sredinu. Hol bi posle završenog događaja uviđao i priznavao svoju grešku, bivao sve zahvalniji Digeru, tako da je svaka njegova greška bila jedna čvrsta karika više u Iancu njihovog neraskidivog prijateljstva. U poslednjih nekoliko godina obavljali, su posao koji im je omogućavao zanimljiv život, pun sitnih zadovoljstava i pustolovina. jedini nedostatak njihovog zaposlenja, po mišljenju Hola bio je nedostatak opasnosti. Bili su smetlari koji su prevaljivali desetine svetlosnih godina da bi izbacili smeće na odredišnu planetu. Prevozili su milione tona hlorbona, materije koja je u vreme velikog sukoba vrsta bila glavno oružje. Nije hlorbon ubijao svojom energijom, jer su svi stanovnici galaksije bili opremljeni energetskim zaštitnicima koji su svojim jakim zaštitnim poljem neutralisali energetski mlaz iz bilo kojeg izvora. Ubistveno dejstvo hlorbona ogledalo se u prevelikom smradu koji je trenutno razarao plućna krila bilo koje vrste. Ni najfiniji filteri nisu mogli neutralisati smrad koji je nastajao kao rezultat unutrašnje hemijske reakcije sumporflorijata — osnovne supstance ubistvenog oružja. Potrebno je bilo dovesti veću količinu toplote pa da reakcija otpočne. Sumporflorijat je zajedno sa primesama hlorata, fosfora i urana, smešten u kućište bombe, dodat mu je titanski upaljač. tako da je dobijeno razarajuće oružje koje je pretilo da za nekoliko godina uništi život. Kada je broj organizama u kosmosu sveden na polovinu, veliki sukob vrsta koji je trajao punih sto godina je prekinut. Razum je ipak pobedio zaslepljenost i mržnju. Zatim je širom kosmosa obavIjen konkurs za popunjavanje radnog mesta smetlara. Hol je odmah zapazio blistavu plakatu koja je prikazivala smetlara koga okružuju milioni bića, bučno mu aplaudirajući. Tada je bio mlađić, željan avantura i slave, tako da je na plakati već video svoj lik, obasjan svom svetIošću kosmosa. Posle dužeg ubeđivanja, uspeo je da privoli Digera da zajedno sa njim konkuriše. U početku je sve bilo božanstveno. Sva njegova maštanja pretvorila su se u javu koja je opet izgledala kao najmaštovitiji san. Prosto nije imao vremena da okusi sva zadovoljstva koja mu je život smetlara donosio. Na svome putu ka planetismetlištu, on i Diger dočekivani su kao kraljevi kojima je ukazivana svaka počast i pažnja. Jedina želja bila mu je da sve to večno traje. Ali nije sve to moglo većno trajati. Nije dugo bio ovenčan oreolom slave prvog posleratnog smetlara koji je svoju plemenitost, požrtvovanost i odvažnost stavio u službu kosmičkih civilizacija. Kako je vreme prolazilo, slava i uglednost su bledeli. Polako je, kao i mnogobrojni hitovi sezone, padao u zaborav. Uvideo je svoju grešku, ltoju zbog potpisanog ugovora za ujedinjene svetove galaksije nije mogao ispraviti. Morao je čekati da ugovor istekne. Svoju grešku nije želeo priznati ni sebi ni bilo kome drugom. Svoje osećanje razoćaranosti pokopao je duboko u sebi, ne dozvoljavajući da ispliva na površinu. Zavaravao je i sebe i druge da mu život smetlara pruža zadovoljstvo. Diger je na sve to bio spreman. Znao je da njihova popularnost neće dugo trajati, da će izbledeti kao i svaki hit sezone koji plane i ugasi se. Odvraćao je Hola od namere da potpiše neprikosnoveni ugovor, ali je na kraju pobedila Holova tvrdoglavost, za koju je znao da će ih odvesti u propast. Znao je da će Hol brzo sagoreti u plamenu zanosa i da će đoživeti najdublje razočaranje. Kada se to i desilo, mislio je da je najbolje da Holu ne deli savete koji bi verovatno bili beskorisni, a koji bi samo uzdrmali njihovo prijateljstvo. Sećao se kako su ranije čitav put od Rigela VII do planetesmetlišta provodili budni u oćekivanju usputnih stanica gde su u njihovu ćast bile organizovane urnebesne zabave u kojima su uzimali učešća. A sada?... Sada su taj put provodili u snu jer niko za njih više nije bio zainteresovan. U tom crnilu isticale su se dve svetle taćke. Ove osobe suprotnog pola, dva sićušna ljupka bića koja su im toliko znaćila. Ulivale su im snagu da izdrže u onome što su tako nepromišljeno započeli. Žar ljubavi nije se hladio sa opadanjem njihove popularnosti. One su uvek bile s njima, ma gde se nalazili. Umesto tako omražene planetesmetlišta, uvek su pred sobom videli njihove ljupke glave. Umesto projektila nlorbona slali su poljupce i poruke ljubavi. Diger je išao čak dotle da je posle isticanja ugovora pomišljao i na brak. Ta nežna stvorenja bila su im vodilje kroz tamu u koju su zapali sopstvenom greškom. Tišinu, koju je narušavalo samo tiho, na mahove pojačano zujanje računara, prekinu Hol svojim dubokim baritonom: — Razgovarao sam s Felindom pred polazak. Obećala je da će zamoliti strica za urgenciju kod predsednika udruženja za raskidanje našeg ugovora Diger je ćutao. Ničim nije pokazivao da je čuo Holove reći. Razmišljao je. U ćasu slabosti Hol je konačno izbacio priznanje da ne želi službu, ali toga očito nije bio svestan. Već sledećeg trenutka Diger je odlućio da ozbiljno porazgovara sa Holom o situaciji u kojoj se nalaze. — Jesi li siguran da želiš da napustiš službu? — upita. Nagli trzaj koji potrese Holovo telo jasno je dokazivao da je nesvesno izrekao prethodnu rečenicu. — Kako to misliš? upita neodlućno. — Tako, izgledaš zadovoljan, rekao bih da ti služba u potpunosti odgovara. Hol je ćutao. Dvoumio se da li da prizna Digeru ili ne. Unutrašnja borba trajala je nekoliko trenutaka. Olovni teret jada i razočaranje izvojevao je pobedu. — Tako izgleda? upita zainteresovano. — Da. — Znaći da se dobro pretvaram poče Hol, zagledan negde u pod. — Moj život se pretvorio u agoniju. Moje telo je postalo olupina koja pliva u okeanu jada i nezadovoljstva. Često zažmurim, ne bih li pobegao od stvarnosti, ali i tada vidim hlorbon, osećam njegov smrad i gušim se. Nemoj me gledati tako začudeno! Ovo ti ozbiljno govorim. Ne znam da li sam se ikada jadnije osećao. Nosim u sebi olovni teret nezadovoljstva, povijam se pod njim, a pretvaram se da sam lak kao pero. Svetlost i tama postali su jedno. Za mene postoji samo tama. Da nema Felinde, odavno bih sve ovo napustio i pobegao bilo gde. Ponekad pomislim da je bolje da me i nema. Još kada se setim da me u sve ovo uvalila moja tvrdoglavost i glupa ambicija. Tek sad vidim da si bio u pravu, da je trebalo da te poslušam. Nikada sebi takav propust neću oprostiti duboki, dugi uzdah proprati ove njegove poslednje reći. Diger je ćutao. Pretpostavljao je da Hol ima još nešto da kaže. Nije se prevario. — Sve bih dao da sada mogu da raskinem ugovor. Osećam kako polako odumirem. Monotonija ovakvog života sve više plete mrežu oko mene i polako, sistematski me uništava. Zivot mi se svodi na beskrajna spavanja od Rigela do smetlišta. Pitam se koliko ću još ovako izdržati. Sumnjam da je i smrt gora od ovoga. To je za Digera bilo i previše. Pretpostavljao je da je Hol razoćaran u život, ali nije ni slutio da je zapao u takvu depresiju. Podsećao ga je na izgubljenu žrtvu uhvaćenu u klopci iz koje se ne može i ne želi izvući. - Nije sve tako strašno tešio ga je koliko je mogao. Seti se Kroftovih stihova koje si toliko puta recitovao kad si tešio druge: Uvek ima nade, uvek ima nade, nikad ne posrni, nikad se ne predaj i kada se daviš, kada na dno toneš, ti udahni vazduh, isplivaćeš, znaj. Jer život je neprekidna borba, nikad nije kraj. Uvek ima nade, uvek ima nade. Slabi smešak je zaigrao oko Holovih usana. Da, bila je to njegova pesma. Ali, pitao se, ne dokazuje li on suprotno? Zar ne pada sve niže, zar ne propada na dno, a nema snage ni volje da udahne vazduh i krene ponovo gore. Bio je preveliki optimista, i prvi neuspeh je strahovito uticao na njega. Snaga volje jednog organizma ogleda se u najtežim trenucima — govorio je Diger daIje. — Zar se ne pitaš šta bi Felinda mislila o tebi kad bi se tek tako predao? Zamisli kako bi se ona razočarala. Ne bi uništio samo svoj već i njen život. Ako dosad nisi sagledao svrhu života, otvori oči i dobro pogledaj to nežno biće koje u tebi vidi božanstvo i sreću. Odjednom je prekinuo svoj govor. Zabacio je glavu unazad, dok su mu prednji udovi mlitavo visili niz telo. Sve mu je sada izgledalo glupo, bljutavo. Osećao je da laže i sebe. I on je polako padao u depresiju. Holu je bilo lakše Poverio se najboljem prijatelju, izbacio iz sebe ono što ga je tištalo, podelio brigu na dva dela. Bio je zahvalan Digeru što je saslušao njegove jadikovke, što je našao prave reči utehe. Ustao je iz fotelje i otišao do spremišta pića. Izabrao je »Lifl Grog« i s bocom i dve velike čaše vratio se do Digera. — Sad nam je obojici lakše — reče sipajući piće u čaše. — Moramo ovo proslaviti! — Da — reće Diger ustajući i prihvatajući ćašu. — Za bolju buducnost i lepšu sadašnjost! — Za bolju budućnost i lepšu sadašnjost! — prihvati Hol. Kada je pola boce bilo ispražnjeno, primetiše da zelena lampa na komandnoj tabli treperi. — Stigli smo — javi se Diger. Ništa ne rekavši, Hol priđe ekranu i zatraži sliku planetesmetlišta. Kroz nekoliko trenutaka, planeta se nalazila na video-monitoru. Ma koliko da su mrzeli posao koji su obavljali, nisu mogli a da se ne dive planeti koja se nalazila pred nima. Svetlela je bledoplavom svetlošću koja je poticala od matične žute zvezde. Pratilac planete odbijao je bledo-žutu svetlost koja je bila ukomponovana s plavom bojom planete. Citav taj sistem bio je oličenje reda i lepote. Dugo su bez reći gledali planetu koju su toliko puta do tada posmatrali i koja lm je toliko puta pružala duhovno zadovoljstvo i praznik za oči. Digeru je bilo žao što uništavaju tu rajsku planetu. — Vreme je — prozbori Hol. Diger, kao i mnogo puta do tada, pritisnu taster, ali sada nije osećao uzbuđenje i zadovoljstvo što će smeće biti izbačeno i konačno uništeno. Ruka nije zadrhtala, mozak nije bio opijen osećanjem ponosa i zadovoljstva, srce nije brže zakucalo. Svi pokreti sada su bili rutinirani i uvežbani. Sve je izvodio hladnokrvno i smireno. Šumovi koji su dolazili iz trupa broda davali su do znanja Digerovom iskusnom, osetljivom slušnom organu da hidrostatićka transmisija funkcioniše besprekorno. I najmanju grešku u radu hidro-sistema i mnogobrojnih inicirajućih mehaničkih i elektronskih elemenata, njih dvojica, posle tolikog broja letova, mogli su utvrditi i bez kontrolnih uređaja koji su bili sastavni deo raćunarskog sistema broda. Posle nekoliko trenutaka iz broda, propraćen laganim trzajem usled inercijalnih sila, izlete projektil — kanta hiorbonskog smeća. Desetine hiljada tona smrdljivog smeća velikom brzinom, koja je svakog vremenskog trenutka bila sve veća, zaroni u gustu atmosferu plave planete. Sada čitav postupak izbacivanja nije bio zadovoljstvo nego dugo, predugo mučenje. Kada se kanta izgubi iz vida, Diger odahnu. Hol je za sve to vreme sedeo u fotelji prateći na ekranu grafički prikaz putanje projektila " i kontrolišući rad svih uređaja. Izraz dubokog nezadovoljstva gospodario je njegovim ukočenim licem. — A sada ponovo nazad, pa ponovo ovamo, pa opet — nije više mogao govoriti i u nemoćnom besu je samo podigao ruke koje se zatim mlitavo spustiše na kolena. Diger je ćutao. Još uvek je bio pod utiskom malopređašnjeg razgovora i nije želeo da ionako groznu situaciju ućini još groznijom i nepodnošljivijom. Zavladala je mućna tišina. Odjednom, Hol naglo ustade iz fotelje i promenjenim, usiljenoveslim tonom uzviknu: - Idemo nazad, prijatelju! Vraćamo se u život! Diger se pitao koliko li će ovakvo osećanje usiljenog zadovolistva vladati Holom. Ipak prinvati igru koju je Hol započeo, a za koju su obojica znaii da je varljiva i da će kratko trajati. I ova poseta smetlištu prošla bi kao i sve dotadašnje da Diger, prilazeći ekranu, ne primeti veliki, svetleći objekat koji se velikom brzinom kretao naviše. Posle nekoliko trenutaka objekat se rasprsnu osvetljavajući okolni prostor zaslepljujućom svetlošću. Istog trenutka kroz Digerovu glavu prostruja hiljadu ideja, od kojih on već u sledećem ćasu izdvoji onu pravu, koja mu se odavno nametala, ali koju nikom nije rekao. Ne zato što nije bio siguran u to, nego zato što se ipak pribojavao da će biti ismejan zbog svojih ludih ideja. Sada je došao trenutak kad je imao opipljive dokaze. - Hole! — uzviknu uzbuđeno — pogledaj! Hol je stigao da vidi trenutak rasprskavanja tela. Nije shvatao zašto je Diger tako uzbuđen. - Zar ne shvataš!? — nestrpljivo je pitao Diger. - Šta to? još uvek ne shvatajući, Hol ga je zabezeknuto gledao, pitajući se da li je sa Digerom sve u redu. - Zivot, Hole, život! — vikao je Diger. Dole ima života! Diger je apsolutno tačno pretpostavljao. etar se poigravao gomilom prašine gradske ulice na kojoj se u to vreme nije nalazio nijedan prolaznik koji bi svojim koracima narušio tišinu, što je samo povremeno prekidana iznenadnim fijukom toplog, letnjeg vetra. Toplina vetra, koji je umnogome podsećao na primorski jugo, samo je još više isticala neugodan miris koji je dolazio odnekud iz daljine. Baš taj smrad bio je osnovni razlog koji je ispraznio ulice Velikog Grada i sve stanovnike primorao da ostanu u prostorijama gde je veštački, ugodni miris koliko-toliko činio atmosferu prijatnijom za život. Velika zgrada koja se nalazila na kraju glavne ulice, koja je Veliki Grad delila na dva simetrična dela, izdvajala se od ostalih bučnošću iz grla mnogobrojnih posetilaca. Bilo ko da zaviri unutra, pretpostavio bi da se u zgradi odigravaju važni događaji. I ne bi pogrešio. Ogromna sala koja je zauzimala najveći deo prostora zgrade ličila je na košnicu čiji su posetioci podsećaii na pćeleradilice. Niko u toj sali nije bio pasivan. Svi su bili u pokretu, međusobno su razgovarali, mahali rukama, vrteli glavama, ubrzano treptali i disali. Moglo se pretpostaviti da je zgrada nekada služila kao mesto gde su se prikazivale predstave, ili kako se to tada zvalo « pozorište. Na uzdignutom delu sale, nekadašnjoj pozornici, nalazilo se nekoliko dugačkih stolova prekrivenih zastavama Grada, koji su zaokupljali pažnju svakog pojedinca. Bila su to mesta predviđena za rukovodeće ljude Velikog Grada koji su tog dana rešavali sudbinu svoje postojbine. A razloga za to bilo je i previše. Poslednjih dvesta godina bilo je najstrašniji period razvoja ljudskog roda. Užasni projektili smrti pristizali su iz svemira svakih pet godina i svojim odvratnim, otrovnim smradom, uništavale milione života. Kada je prvi projektil doleteo iz kosmosa nije mu pridavana onakva pažnja kakvu je zasiuživao. Trenutna smrt petnaest miliona ljudi, tretirana je kao prirodna katastrofa. Protiv pada meteora ispunjenog otrovnim materijama, ništa se nije moglo. Ali ubrzo su svi uvideli svoju zabludu. Postalo je jasno da strašni projektili smrti nisu bili meteori, već užasno oružje druge, naprednije civilizacije. A ljudi su bili nemoćni. U vreme dok je u kosmosu besneo galaktički rat, na Zemlji je u toku bio atomski rat koji je pretio da uništi život. Kako je zbog brzina bliskih brzini svetlosti kosmičko vreme znatno sporije proticalo, to je Zemljanima preostao još čitav milenijum za posleratnu obnovu dok je galaktički rat još uvek bio u toku. Broj stanovnika smanjen je na ćetvrtinu, a sva naučna dostignuća su uništena. Covek, poučen gorkim iskustvom, plašio se ponovnog naučnog razvoja koji je jednom doveo do užasnog rata. Čovečanstvo nije htelo ponovo da rizikuje. Razvoj je zato usmeren u drugom pravcu. Kao što se posle svake greške traži krivac, tako je i čovek tražio krivca odgovornog za izbijanje rata. Krivac je nađen u prirodnim naukama. Zato dolazi do zapostavljanja razvoja prirodnih nauka, dok su društvene nauke, u prvom redu psihologija bića, doživljavale svoj nagli uspon i vrhunac. Telepatski razgovor više nije bio tajna ni za koga. A naučnici, u prvom redu fizičari i matematičari, proganjani su i zatvarani. Ništa se nije prepuštalo slućaju. Zato, u poslednjih dvesta godina nije došlo ni do jednog sukoba između pojedinaca. Reč »kriminal« pala je u zaborav. A pre sto godina čovečanstvo je počelo da plaća ceh svojoj zaslepljenosti i nepromišljenosti. Jedan po jedan grad polako je brisan sa lica Zemlje, sve dok nije ostao Veliki Grad kao jedino utočište svih preživelih. Svuda okolo, u prečniku od pet stotina kilometara, nalazile su se gomile ubistvene, smrdljive materije, tako da je Veliki Grad izgledao kao ostrvo u moru smrti i gušenja. Kada je bilo vetra koji je iz daljine donosio užasni smrad, život na otvorenom bio je nepodnošljiv. Rukovodioci Velikog Grada dugo nisu ništa preduzimali, nadajući se da će bombardovanje ipak prestati. Ali ako su oni imali strpljenja, narod nije. Nezadovoljstvo stanovnika sve više je raslo i pretvaralo se u masovne demonstracije. Pobune i štrajkovi u početku su uspešno sprečavani. Ali kada je vrenje dostiglo granicu ključanja, više se nije moglo ćekati. Tako je i došlo do zakazivanja javnog sastanka na kojem je tre balo da se odluči šta i kako protiv bombardovanja. Interes je bio ogroman. Nije bilo stanovnika koji nije želeo da prisustvuje dogovoru. Oko pet hiijada posetilaca, koji su uspeli da dođu do propusnice, nestrpljivo je oćekivalo početak, koji je mnogo obećavao. Kada je komešanje dostiglo vrhunac, kada je žamor postepeno prelazio u bučno nadvikivanje, na pozornicu stupiše najuticajniji predstavnici grada. Na čelu malene kolone nalazio se poglavar grada, koji je dostojanstveno se isprsivši, krupnim koracima grabio ka čelu stola, gde je bilo mesto predviđeno za njega. Bio je to omalen ćovek sede, proređene kose, blistavih oćiju, koje su, kao podmazane, klizile u očnoj duplji i šarale salom ocenjujući raspoloženje mase ljudi ćiji su pogledi bili upereni u njega i njegove savetnike. Svestan da od njega mnogo oćekuju, nije mogao skinuti s lica primetan, zabrinuti izraz koji je jasno odavao njegovo duševno stanje. Za njim, ništa manje dostojanstveno i ponosno, na pozornicu izađe desetorica velikih gradskih savetnika. Svi su bili veoma slični: stariji ljudi koji su uglavnom prešli pedesetu godinu života, mali rastom, prkosno podignute brade. Burni aplauz i urnebesna vika bili su namenjeni Veiikom Psihologu, nonšalantnom mladiću koji je u znak pozdrava podigao ruke i mahao obema šakama. Bio je ambiciozan ćovek, pun života i želje za dokazivanjem. Talentovaniji od ostalih, stekao je položaj o kome su drugi mogli samo da sanjaju. Smatran je najpametnijim čovekom u Velikom Gradu, što je u toj masi genijalnih umova bila zaista velika stvar. Za razliku od ostalih gradskih dostojanstvenika bio je miljenik svih staleža. Na njemu je tog dana ležala najveća odgovornost, jer je od njega narod najviše očekivao. Ali on toga nije bio svestan, ili tome nije pridavao važnost, jer je bio bezbrižan i sjajno raspoložen. Bio je čovek koji je svoja osećanja zadržavao samo za sebe, ne dozvoljavajući da iko spolja zaviri u njegovu dušu. Poslednji na pozornicu stupiše tri mladića, predstavnici građanstva, koji su dugo birani, da bi na sastanku štitili interese svog staleža. U gledalištu je zavladala tišina tako da se jasno čulo škripanje stolica na podijumu. Organizatori su vodili računa da niko od ućesnika ne sedi okrenut leđima gledalištu, pa je jedino poglavar bio okrenut licem, dok su ostali prisutni bili okrenuti profilom. Kada se svi nađoše u svojim stolicama, poglavar odlući da otvori sastanak: — Poštovani posetioci i savetnici! Svi ste, verovatno, dobro upoznati s današnjim dnevnim redom, koji se sastoji iz samo jedne taćke, pa ću samo u najkraćim crtama izneti svrhu ovog saziva. Svi mi na svojoj koži osećamo dugogodišnje bombardovanje koje je uništilo život na našoj dragoj Zemlji. Jedino smo mi, stanovnici Velikog i poslednjeg Grada, ostali da produžimo vrstu. Mislim da je to velika odgovornost i težak zadatak, posebno u uslovima u kakvim se sada nalazimo. I sada, dok ovo govorim, strepim da projektil smrti ne doleti i spreči nas da donesemo najvažniju odluku u istoriji čovečanstva. Do sada smo se oslanjali na sreću da nas projektil ipak neće pogoditi, ali došlo je vreme kada takav rizik više ne smemo prihvatiti. Sreća je varljiva i okreće leđa kad je najpotrebnije. Odmah da istaknem mogućnost da se suprotstavimo naprednoj civilizaciji otpada. Pre svega, nemamo sredstava da vodimo borbu na Zemlji, a ne u kosmosu. Znači, preostaje nam jedino da nekako pokušamo da ih obavestimo kako na planeti postoji život, i da se oslonimo na njihovu humanost i razumevanje. To takođe jeste rizik, ali u svakom slućaju manji od nemoćnog sedenja i oslanjanja na sreću. Zato otvaram ovaj sastanak u kojem i vi, dragi posetioci, možete punopravno uzeti ućešće. Svaki dobar savet u ovoj nezavidnoj situaciji je dobrodošao. Verovatno među vama ima pametnih ljudi koji nisu uspeli da se probiju i dođu za ovaj sto. Želimo, da svakome pružimo šansu. Uvodno govor je bio završen. Nije bilo aplauza i oduševljenja kakvo se moglo očekivati u normalnoj situaciji. Nezadovoljstvo zbog predugog čekanja bilo je duboko ukorenjeno u narodu. Jedan govor nije mogao pokidati koren koji je dugo upijao sokove nezadovoljštva, uzaludnih obećanja i oćekivanja. Poglavar, pomalo razoćaran, sede, oćekujući da se neko javi za reč. Savetnik IV prvi diže ruku u znak da želi da govori. Svi pogledi se sada usmeriše k njemu u nestrpljivom očekivanju njegovih reči. On je bio taj koji će usmeriti razgovor i probiti led koji je mnoge zadržao da dignu ruku u znak da žele da govore. Pošto je pročistio grlo, Savetnik poče: - Mislim da naš položaj nije tako tragičan kako ga je gospodin poglavar opisao. Mi ne smemo biti paničari, povoditi se za trenutnim osećanjima i brzopleto donositi odluke koje će sigurno imati još teže posledice. Razmislimo trezveno! Da su projektili bili namenjeni nama, našem gradu, oni bi odavno pristigli. S druge strane, mi ne znamo kakva su bića koja nas bombarduju. Možda ih muči problem prenaseljenosti, pa ukoliko im damo do znanja da ovde postoji život, zar tek onda neće dobiti razlog da unište naš grad. Mogućnost života je svakako primamljiv zalogaj za njih, tim više što bi ga lako sažvakali i progutali. Mislim da građani isuviše uvelićavaju opasnost i da... Nije uspeo da završi. Njegove poslednje reći izgubiše se u buci koja je dolazila iz gledališta u znak protesta i negodovanja. Savetnik ipak pokuša da nastavi, da nadjača masu ispred sebe, ali kad shvati da je sve uzalud, nemoćno se spusti u stolicu i u krajnjem oćajanju prekri lice hladnim, znojavim rukama. Glasovi su u početku bili nedefinisani, ali se postepeno svi stopiše u jednu reć: — Napolje! Napolje! Savetnik je sedeo kao da sve to ne ćuje, ali se odjednom prenu, skoći na noge, brzinom i okretnošću kakvu niko od njega nije očekivao i isto tako hitro izgubi se s podijuma. Istovremeno, protesti se pretvoriše u odobravanje zbog takvog njegovog postupka. Poglavar, uvidajući da ovakav početak vodi u propast, ustade i dostojanstveno podiže ruku u znak da se buka stiša. Za nekoliko trenutaka, ponovo zavlada red i mir. — Molio bih vas — obrati im se poglavar glasom u kojem se osećalo lagano podrhtavanje, — da ne reagujete na taj naćin na izjave pojedinaca. Svako ima pravo da iznese svoje mišljenje. — Ali ne i da nas laže u oči! — doviknu neko iz prvih redova. Poglavar pređe preko ove upadice, kao da je i ne ču. — Nastavljamo diskusiju! uzviknu i ponovo sede. Za reč se javio jedan od predstavnika građanstva: — Želeo bih istaći da sada iznosim mišljenje većine stanovnika našeg grada. Nekoliko ljudi je pažljivo spremalo ovo štcrću ja sada izgovoriti. Najpre da pretresemo pitanje da li smo mi stvarno poslednji na ovoj planeti. Zar ne postoji mogućnost da postoji još neki grad, bilo gde, na drugoj strani Zemljine kugle? Mi ne znamo za njih, oni ne znaju za nas. Mogli bismo da pošaljemo nekoliko ekspedicija koje bi pretraživaie planetu ne bi Ii pronašle život. — Ta mogućnost otpada — ubaci se u razgovor Savetnik II, važno mašući kažiprstom u vazduhu. — Materija koja nas okružuje u tolikoj meri je otrovna i smrdljiva da uništava sve oko sebe na udaljenosti od nekoliko kilometara. Mi nemamo sredstava koja bi neutralisala taj smrad. — Ja bih još dodao — javi se Savetnik IX — da mi neprestano putem radio-uređaja osluškujemo planetu, ne bismo li otkrili bilo kakav zvuk života. Ali ništa. — U redu — pomirio se građanin. — Ovo je bila ideja nas nekolicine i sada vidim da nismo bili u pravu. A sada o onome o čemu se na savetu Grada raspravljalo. Sastanak je trajao dugo, uzimano je u obzir bezbroj mogućnosti, ali je zaključeno sledeće: bića koja nas bombarduju nisu svesna našeg postojanja. Tu je naša šansa. Moramo na brzinu doći do ubojitog oružja kojim ćemo im se suprotstaviti. Oni su svakako jaći od nas, ali na našoj strani je iznenađenje. Biće zatećeni, i mi smo dobili pola bitke. Svestan sam toga da ovom izjavom narušavam zakon o (ne)naoružanju, ali tako mora biti... Ili nas više neće biti. Ostavljam vam da razmotrite ovo pitanje. U prvih nelcoliko trenutaka vladala je tišina. Svi su još jednom u glavi premotavali traku njegove izjave. Onda je poćelo došaptavanje koje je bilo sve glasnije i glasnije. Da bi sprečio ponovne ispađe, poglavar uze reč: — Vidim đa je ova izjava pokrenula rasprave i ubeđivanja. Zato ćemo preći na glasanje. Dobro razmislite! upozori ih još jedanput. « Ko je »za« neka digne ruku! Nekoliko ruku je odmah podignuto. Zatim, posle kraćeg dvoumljenja. još nekoliko ruku podiže se uvis, pa još nekoliko, i još, i još... Ćovek je ipak bio ponosno biće. Tolike godine provedene u miru nisu mogle da potisnu čovekov borbeni duh, koji nikom, pa ćak ni nekoj kosmićkoj civilizaciji, nije dozvoljavao da ga drži u potčinjenom položaju. Duboko u genima duh borbenosti bio je ukorenjen tokom hiljadu godina, prenošen s generacije na generaciju, da bi se sada razgranao u punoj meri. Čovečanstvo se opet podizalo iz mrtvih. Ali jedan čovek, koji je najtrezvenije razmišljao, koji je bio apsolutni realista, nije dozvolio da trenutna hrabrost i zabluda uništi ćoveka. Veliki Psiholog ustade i zaustavi sve dalje rasprave i komešanja. Stanite! — uzviknu. Do sada sam ćuteći pratio raspravu, ali je došlo vreme da se i ja javim. Svi su nemo, kao opčinjeni gledali u Psihologa, oćekujući konačno razrešenje stvari. — Mnogo je ovde bilo predloga 1 razmišljanja, mnogo dobrih ideja i pretpostavki. A sve se svodi na jedno. Predlažete da se borimo, ili da na bilo koji način damo do znanja kosmičkoj civilizaciji da postojimo. Niko ipak nije izneo na koji način da sve to ostvarimo. I dalje zatvaramo oči pred istinom koja nam se tako očito nameće. Svi u podsvesti mislimo isto, ali niko to ne želi izreći, ne želi narušiti inertnost života. Zato zahvaljujem ovom građaninu što je tako hrabro pokušao ono što drugi nisu smeli. — Veliki Psiholog je i ne primetivši prešao na telepatski oblik sporazu mevanja. Svi su ga ipak uspešno pratili. — Došao j<; trenutak da priznamo svoju grešku. Sami smo sebe doveli u ovaj položaj, i sami se moramo vaditi iz samo na izgled bezizlazne situacije. Ali dosta je bilo samokritike. Šta je, tu je! Grešku moramo ispraviti. Izvršio sam pre nekoliko godina, tačnije u vreme poslednjeg dolaska naših »bombardera«, neka telepatska ispitivanja. Naime, pokušao sam da stupim u kontakt s njima. Ali bez uspeha. Samo jedan pripadnik njihove civilizacije uspeo je da primi izvesne psiho-talase, jer jedino on pretpostavlja da mi postojimo. Ali samo pretpostavlja, naglašavam! Ostali ne, jer nisu ni svesni našeg postojanja. Ono što ne znaju i što nije zapisano u njihovoj svesti, ja ne mogu da otkrijem. Uspeo sam samo da teškom mukom dođem do toga da su humana bića, bar koliko i mi. Prema tome, ima nade. A sada ono najvažnije: kako tu ćinjenicu iskoristiti?! Ni u kom slučaju ne smemo ni pokušati da ih napadnemo, jer i oni imaju svoj ponos, koji im ne dozvoljava da trpe bilo čiji napad. Odmah bi izvršili protivnapad, što bi bilo kobno po nas. Zato moramo na miroljubiv način da ih obavestimo kako na ovoj planeti postoji život Moramo lansirati projektil koji će eksplodirati u njihovom prisustvu i koji će svojim svetlosnim efektima dati do znanja da ga šalju civilizovana bića. Da bi se sve to izvelo, moramo otvoriti oči i izaći iz tame nepoverenja i straha. Iskopaćemo teleskope, bojeve glave, dozvoliti fizićarima i matematičarima da rade a da se ne plaše za svoj život. Ne zgražajte se! Svestan sam ovoga što govorim. I vi ćete ako ne sada, kroz nekoliko godina, uvideti da sam ipak bio u pravu i da se drugačije nije moglo. Pozivam sađa sve fizičare i matematičare da se jave, jer sam siguran da ih u gradu ima. Priđite slobodno ne bojeći se za svoj život. Ja vam dajem svoju reč da vam neće faliti ni dlaka s glave. Kada Veliki Psiholog završi govor, prisutni se vratiše u stvarnost, I dalje je vladao tajac u kome se čulo ubrzano disanje pojedinaca koji su bili isuviše uzbuđeni govorom Velikog Psihologa. Zatim nekoliko građana počeše da se probijaju kroz gomilu prema pozornici. Netremice su gledali u Psihologa koji im je ulivao moralnu snagu i podršku. srf Evo su, stižu naučnici! viknu Psiholog da bi ih još više ohrabrio i sprečio da se predomisle. — Aplauz za njih! Salom se razleže buran aplauz i klicanje. Ohrabreni ovakvim razvojem događaja, naučnici, stariji ljudi sede kose, ubrzaše korak i podigoše glavu u znak da, ih više ništa ne može pokolebati u odluci da se jave. Za sve to vreme poglavar je nemo pratio razvoj događaja. Pažljivo je pratio svaku reč Psihologa i postojao sve sigurniji da je u pravu. Sada, kada je video odobravanje mase ljudi, on ustade i aplaudirajući priđe Psihologu. Pružiše jedan drugome ruku i taj topli, srdačni stisak bio je preteča najskorijih događaja. Pošlo se u potragu za davno zakopanim teleskopima, bojevim glavama, ratnim i naučnim priručnicima. Kada je sve to ponovo ugledalo svetlost dana, brojne ekipe naučnika svoje umove staviše u službu čovečanstva. Dugo su proračunavali sve uslove, sve zaćkoljice koje je bilo neophodne rešiti radi uspešnog lansiranja projektila. Kada je sve bilo gotovo, kada su vanzemaljci konačno pristigli, projektil nade je lansiran, da bi ga Diger slučajno primetio i rešio da rasvetli tu tajnu. I vi tvrdite da na toj planeti post- oji život? — Da — kratko odgovori Diger. Nalazio se u prijemnoj sali Vrhovnog zapovednika XII Eigelove mirnodopske baze kojoj su on i Hol po službenoj dužnosti pripadali. Uzroćnik njegove posete ležao je u njegovoj savesti i dubokom uverenju da na lepoj, plavoj planeti caruje život. Objekt koji je na tako fantastičan naćin eksplodirao neposredno pred njihov povratak, potvrdio je sve ono što je toliko vremena nosio duboko u sebi. Potvrdio je njegovu hipotezu da je ta prekrasna planeta nastanjena živim bićima koja su u svom razvoju dostigla stepen savlađivanja gravitacione sile, što je bio nemali uspeh. Nestrpljivo je očekivao trenutak da stupi na tle svoje baze, da poseti svog zapovednika i da mu posle tolikog suzdržavanja iznese opipljive dokaze koji će sve njegove sumnje iz domena pretpostavki preneti u domen nepobitne istine. Ali, nije sve bilo tako idealno kako je on zamišljao. Zapovednik baze bio je sumnjičav tip koji nikome i ništa nije verovao. Sve je najpre stavIjao pod sumnju, ispitivao sa svih mogućih aspekata, pa tek onda donosio odluke. Tek kada se našao s zapovednikom oči u oči, uvideo je da neće sve biti kako je on želeo i planirao, da će ubedivanje dugo trajati i da će biti potrebno dosta vremena da ostvari ono što je naumio. - Na osnovu eksplozije nekog objekta koji možda vodi poreklo i s drugog kraja galaksije, vi tvrdite da na tom smetlištu žive organizmi, civilizovana bića. Isto tako, smatrate da je to neoboriv dokaz vaše tvrdnje. Ali, molim vas! Pa zar niste nijednog trenutka pomislili da je to mogla biti, recimo, kometa koja je sasvim slučajno eksplodirala u vašem prisustvu?! - Ne, nisam pomislio jer je verovatnoća takvog događaja veoma mala. — Ali se ipak moglo desiti, zar ne? — insistirao je zapovednik. — Mislim da je suvišno baviti se pretpostavkama i verovatnoćama. Na osnovu leta projektila u nekoliko poslednjih vremenskih trenutaka, brodski računar, čiji je stepen tačnosti 95%, odredio je putanju projektila od mesta lansi.ranja do momenta rasprskavanja. Ti rezultati neopozivo idu u prilog mojoj tvrdnji. — Diger zastade pobudo nosno podigavši glavu, doU jo netremice posmatrao zapovod nika koji je uporno skretao po gled. — Da čujem — odlučnirn glu som progovori zapovednik. Jo.s uvek nije bio uveren u istinitosl. Digerovih reči. — Projektil je lansiran s pla nete-smetlišta. tačnije, iz podrućja ekvatora. — Ali ne smemo zanemariti ni onih 5% netačnog rada. Diger je počeo da gubi strpljenje. Takva sumnjićavost, po njegovom shvatanju prelazila je sve granice. — Ipak se mora prihvatiti izvestan rizik — u nemoćnom besu, ojađenim glasom, izbaci Diger. Ton Digerovog glasa, munje koje su sevale iz njegovih očiju, ostaviše utisak na zapovednika, koji ipak popusti. — U redu. Ako je tako, šta predlažete? — Ćitava stvar mora ostati u tajnosti. Setite se da Zakon mira zabranjuje svako ugrožavanje života. A mi smo to učinili. Opasnost s naše strane ne postoji. S ovim slučajem nije upoznat niko, osim mene, Hola i vas. Ali, pomislite samo šta će se desiti kada se stanovnici planete-smetlišta otisnu u kosmićka prostranstva. Nije teško zaključiti da neće ćutati i da će pokušati da otkriju koja je civilizacija trovala njihovu planetu. — Nećete valjda rdći, ubaci se zapovednik u reč — da nam preostaje jedino da ih potpuno uništimo. — Ne, to nikada nisam ni pomislio. Postoji mnogo miroljubivije rešenje. — Diger je opet zastao da bi na zapovednikovom licu otkrio njegove misli. Jedino je, što mu je veoma godilo, pročitao zainteresovanost i jedva primetnu napetost. — Mnogo je bolje da pokušamo s obeštećenjem.Tako ćemo ih verovatno odobrovoljiti, savest će nam biti mirna i ćitava će stvar pasti u zaborav. Zadovoljni mi, zadovoljni oni. Zapovednik baze je ćutao. Ideja mu se činila prihvatljivom. — Šta kažete — podstaknu ga Diger da se izjasni. — Ne znam šta bismo im mogli poslati i što bi ih odobrovoIjilo. Možda KEENON? - Da, to bi bilo u redu! Velika suma KRENONA učiniće da stvar prode nezapažena. Umesto izraza nemoći, ojađenosti i razočaranosti, Digerovo lice je sada sijalo od sreće i zadovoljstva. On je pre svega bio humano biće, i opasnost od narušavanja Zakona mira poslužila mu je samo kao izgovor da nagovori zapovednika da izda zapovest o prekidanju izbacivanja smeća na planetu koja mu je prirasla za srce i nastanila se u njegovoj duši. Mnogo mu je bilo važnije što će ta bića ubuduće moći da žive samostalno, da se razvijaju i dostignu nivo njegove civilizacije. Smrdljivi hlorbon neće više trovati njihov životni prostor. »* Ali, kako im poslati KEENON? — upita zapovednik otrgnuvši ga iz sanjarenja. - Mogli bismo da KRENON pošaljemo u ogromnom paketu, po putanji kojom je doleteo njihov projektil. Tako ćemo biti sigurni da je pošiljka pala u naseljeno područje. — U redu. Ja ću smisliti izgovor zašto odlazim na tako dalek put. — I vi želite da pođete? - Da. Želeo bih da vidim tu prekrasnu planetu o kojoj si toliko govorio. — Zapovednik je i nesvesno prešao na »ti«. Bio je to znak prijateljstva, i Digeru to ne promače. — Ionako je sada mrtva sezona. - Kada polazimo? — Cim ukrcavanje KRENONA bude gotovo i izvršene sve provere na kosmićkoj krstarici. Znači, uskoro. - Mnogo vam hvala — reće Diger izlazeći. Ostvario je ono što je želeo i sada je žurio u »dom mira« gde ga je čekala njegova verenica Armanda. Život mu se sada činio lep kao što je nekada bio. H ol je posmatrao lica dvojice saputnika koji su se, udotano udobno u svojim foteIjama, predali dremežu i zavideo im je na opuštenosti kojoj se on, ma koliko da se trudio, nije mogao predati. Od trenutka kad je stupio na kosmički brod i kad su se poslednji put otisnuli ka smetlištu jedna misao nije ga napuštala. Ispunjavala mu je mozak i dovodila ga u stanje slatke uzbuđenosti i duševnog nemira. Osećao je svoju šansu koja mu se tako nenadano ukazala i čekao najpogodniji trenutak da je iskoristi. Kada je od Digera u bazi saznao da na put sa njima polazi i vrhovni zapovednik, kroz glavu mu je prostrujala fenomenalna ideja koja je najpre bila nejasna i maglovita, ali se vremenom sve više uobličavala i razbistravala da bi tih trenutaka dobila konačan oblik. Ćinjenica da je to bila poslednja poseta smetlištu činila je okosnicu ideje. Oni će ostati bez radnog mesta, smeća je sve manje, radne snage više ne treba, tako da bi se on i Diger mogli povući s posla. Trebalo je to samo nenametljivo nabaciti zapovedniku baze, i plan će biti ostvaren. Pri tome je računao na Digerovu govorljivost i iskustvo. Zato, dok su se zapovednik i Diger predali snu, on je u glavi razvijao traku budućnosti traku mira i blaženstva. Neizvesnost i nestrpljenje ne dozvoliše mu da mirno sedi. Nervozno skoči iz fotelje i krupnim koracima poće prelaziti s jednog na drugi kraj sale, Zadubljen u misli, nije primetio kako ga Diger, koji se usled buke koju je stvarao pri hodanju probudio, posmatra i razvlači usne u blagi osmeh. Poznavao je Hola veoma dugo, i bilo mu je jasno da se u njemu odigrava unutrašnja borba. Poznavajući Holov optimizam i preduzimljivost, pretpostavljao je o čemu se radi. Znao je da Hol sanja otvorenih očiju, da su mu san i java u tim trenucima isprepletani u najgušću mrežu maštanja i najlepših želja. Pod utiskom Holovih osećanja, on ponovo zatvori oči sećajući se najlepših trenutaka iz svoje mladosti. Nije dugo ostao u tom stanju sanjarenja jer ga trže duboki uzdah s njegove leve strane koji mu dade do znanja da je zapovednik budan. Hol se instinktivno okrenu i razvuče usne u osmeh. — Jeste li za piće? — Pitanje je bilo upućeno samo zapovedniku, jer Diger tako nešto nikada nije odbijao. — Posle zdravog i prirodnog sna, žestoko piće će dobro doći — odgovori zapovednik baze. Kad je piće bilo u ćašama, Hol odlući da stupi u akciju. — Pijmo za poslednju posetu smetlištu. U znak da prihvata zdravicu, zapovednik elegantnim pokretom podiže čašu uvis. — Zanima me kakva je ta planeta — reće zapovednik otpivši prvi gutljaj. — Diger je mnogo prićao o njoj. — Da, lepa je složi se Hol. — Posle naše, to je verovatno najlepša planeta u kosmosu. — Onda mora da uživate u ovom poslu govorio je zapovednik dalje. — Zar tako izgleda? — ubaci se i Diger u razgovor. Prozreo je Holovu nameru i odlučio da pomogne koliko može. — Da. Vidim s kolikim oduševljenjem pričate o tom smetlištu koje je sastavni deo posla koji obavljate. — Prvi utisak obično vara — izbaci Hol. Zapovednik ga upitno pogleda, pokušavajući da odgonetne Holove reči koje su negirale njegovo mišljenje o njima kao smetlarima. — Nećete valjda reći da sam se prevario? — Upravo to. Posao smetlara nije tako krasan. Pokušajte da se stavite u naš položaj, pa procenite sami. Zar duga, monotona putovanja ne bi u vama uništila svaku volju za životom? Dok mi provodimo vreme u snu, očekujući da stignemo do planete-smetlišta, ostali ispunjavaju život svim mogućim zadovoljstvima. Dosada i praznina života sistematski nas ubijaju. Mi fizički postojimo, krećemo se, živimo, ali su naše duše mrtve, obavijene tamom i smradom hlorbona. Zar je takav životlep? Zapovednik je pažljivo slušao Holove reći, ali ih nije shvatao. Njegov život bio je ispunjen do kraja, zanimljiv, nikada nije osetio šta je to dosada, psihičko mrtvilo, pa nije ni mogao zamisliti sve ono o čemu mu je Hol govorio. Ma koliko se trudio, upotrebljavao svu svoju maštu, naprezao mozak, nije sebi mogao predočiti sliku njihovog života. - Meni je ovde baš prijatno. Tišina, mir, opuštanje... - Tako je to prvi put je progovorio Diger. Sećam se s kakvim smo entuzijazmom mi polazili na prva putovanja. Vreme je učinilo da ovaj mir i tišina predstavljaju veće opterećenje od buke i uzavrelog života. Dao bih sve u galaksiji da mogu kao i svi ostali i da imam obaveza, da žurim, da se nalazim u vrtlogu života. A sve to nije mi dostupno. - Zašto ne tražite zamenu? — bar na izgled saosećajno, upita zapovednik. - Od koga? I ko je toliko lud da nas zameni? - Onda se povucite s posla. Ionako ostajete bez svog radnog mesta. Te reći, koje je zapovednik izgovorio sasvim obično, a koje su oni tako željno očekivali da ćuju, konaćno su bile izrećene. Reči spasenja i nade odzvanjale su u njihovim slušnim organima, od njih su treperele bubne opne, da bi se oscilacije prenele na moždanu koru ispunjavajući postepeno svaku ćelijicu. Vremena za sreću nije bilo. Morali su iskoristiti trenutak koji godinama nije dolazio iako je bio željno iščekivan. - Koga je za to briga — glasom drhtavim od uzbuđenja progovori Diger. — Postoji samo jedna ličnost koja nam može pomoći i vratiti nas u život. - A ko vam to može pomoći? zainteresovano upita zapovednik. - Vi! — kao iz topa izbaci Hol. - Ali, zar predsednik udruženja smetlara nije odgovorniji od mene? - Tačno je da ste vi samo karika u lancu zakona, ali za nas najvažnija. Na vaš predlog, predsednik bi sigurno pristao da raskine ugovor. Koga bi poslušao ako ne vas, najodgovornijeg kroulsa naše baze. Napeto su očekivali odgovor. Pažljivo su pratili svaki trzaj mišića na njegovom iicu, ne bi li po izrazu unapred otkrili njegove misli. Ali osim zamišljenosti ništa drugo nisu mogli zapaziti. - Pa, ako bi vam to toliko znaćilo, pokušaću. Oslobođenje. Život i sreća! Sve se to sada otkrivalo pred njima. U znak zahvalnosti Diger kleknu na kolena i uze zapovednikovu ruku s namerom da je poljubi. Ali zapovednik, ganut njihovom pričom, povuće ruku. — Ustani, Digere. Nisam ja to zaslužio. Ja treba da budem zahvalniji vama što ste milione tona hlorbona odstranili iz naše životne sredine. Učiniću sve da ubedim predsednika da raskine ugovor. Ali, pazite, ne garantujem uspeh. — Dovoljno je da se vi zauzmete reče Hol. — Uspeće sigurno. Gledajući ih, zapovedniku je srce treperilo od miline. Uvideo je koliko su mu zahvalni i još ćvršće rešio da pokuša da ih oslobodi, da ih vrati u život. Njihove iskrene duše bile su nešto novo u njegovom životu. Iskvarena sredina u kojoj je živeo njih nije dotukla. Oni nisu znali šta je to laž, podvala, cinizam... — ... i još jednom vam unapred zahvaljujemo. Tek tada je primetio da se toliko udubio u razmišljanje, da je čuo samo poslednje Digerove reči. — Nije potrebno, shvatite! Za mene to nije ništa, ali je za vas sve. Vaša iskrenost i duboka zahvalnost biće još veći podstrek da se borim za vas. U njihovim očima zaiskriše suze, ali im ponos ne dozvoli da napuste očne duplje. Tu atmosferu u kojoj su se mešala osjećanja ganutosti i sažaljenja s jedne, i duboke, iskrene zahvalnosti s druge strane, prekinu nametljivo treperenje lampe koja ih upozori da su blizu smetlišta. — Konačno smo stigli radosnim tonom progovori Hol. — Na koji način da pogledam planetu? upita — zapovednik. — Možete uživo, a možete i na ekranu m objasni mu Diger. — Ja bih ipak uživo. — Onda da podignemo zaštitnike. Hol pređe rukom po tastaturi komandne ploče, i jedan od zaštitnika poće da se podiže uz lake šumove. — Morate staviti zaštitne naočare — upozori Diger zapovednika. Jaka svetlost uništila bi vam vid. Kada je izvršio sve pripreme, zapovednik pogleda kroz zaštitno okno. Tada je shvatio zašto su Diger i Hol toliko govorili o njoj. Neka mistično-plava svetlost obavijala je planetu i ćinila je i zagonetnom i lepom u isto vreme. Bila je u nečemu tako slićna mnogobrojnim planetama koje je viđao, ali se istovremeno, svojom božanstvenom lepotom izdvajala od njih. Digeru i Holu, koji su bili raspoloženiji i radosniji nego ikada u životu činila se lepšom nego obično. — Prelepa je! Divna! — zadivlieno je govorio zapovednik. — Žao mi je što ranije nisam dolazio ovamo. Ne bih sigurno dozvolio da se hlorbon ovde izbacuje. Isuviše je lepa da bi poslužila kao smetlište. Sada shvatam zašto si bio tako uporan — obraćao se Digeru. — Cudi me da pre nisi došao kod mene. — Nisam hteo da rizikujem. Cekao sam da dobijem opipljivije dokaze. Mojim osećanjima i intuiciji niko ne bi verovao. I vi ste dugo sumnjali. - Sada vidim da nisam bio u pravu, i izvinjavam se i tebi i ovoj prekrasnoj planeti. Čim se vratimo, moramo je uneti u galaktičku mapu. Mislim da to zaslužuje. - Slažem se javi se i Hol. - Mogla bi da bude i turistićka planeta — glasno je razmišljao zapovednik. - Mislim da to ne. bi bilo pravedno prema bićima koja je naseljavaju — reče Diger. — Ja bih sačekao da dostignu naš stupanj razvoja pa da je u dogovoru' sa njima proglasimo za planetu turizma. - Onda u redu — složi se zapovednik. — Pogledajmo je još jednom, pa da je zaboravimo. - Zašto? - Jer će proći još mnogo vremena pre hego što se otisnu u kosmos i stupe u kontakt sa nama. A ako bismo o njoj nekome pričali, rizikovali bismo mnogo. Nisu svi humani kao vi i ja. Mnogima je KRENON važniji od osećanja humanosti. - Ipak je i to bolje nego da im mi namećemo svoju volju. - Sada da izbacimo KRENON, pa natrag — predloži Hol. Jedva čekam da im pošaljem nagradu, jer su i oni zaslužni što ostajemo bez zaposlenja. Da se nisu javili, mi bismo još dugo, dugo umirali. Zapovednik i Diger se ćuteći složiše. Diger poslednji put pokrenu postupak izbacivanja projektila iz broda. Ali, ovoga puta pokreti ruku bili su brži, življi, vatreniji, a teret nije bio smrdljivi hlorbon već nagrada u obliku KRENONA. KRENON je bio novčana jedinica čitave galaksije. Njegova vrednost ogledala se u energiji koju je sadržao. Jedan KRENON mogao je osloboditi nekoliko desetina hiijada kilodžula energije na koju su Kroulsi, Dursi, Fersi i ostala vrsta u galaksiji bile otporne. — Pre smrti bar ću još jedanput posetiti ovu planetu, i ako do tada oni ne budu poleteli, ja ću se spustiti dole i objasniti im ko im je poslao nagradu. Diger nije ni slutio šta se desilo onog trenutka kad je nagrada stigla tamo dole.

KRAJ Debolestis 11:16, 22 June 2018 (EDT)

This is not Junkyard (full English text is available here and it does not sound like Simak to me quite honestly. It does ring a bell though so let me think on it a bit - I am pretty sure I've read it before, I just cannot figure out when (and in what language). Can you post the first and last few paragraphs of the other mystery story? Annie 12:37, 22 June 2018 (EDT)


I have another story here:


Kralj je Nertohander XVIII, od podanika prozvan Mudri, Poućni, Nepromenjivi, Dobrohotni i Najjedinstveniji, po poveljama overenim i blagoslovenim u Kancelarijama Purpurnog Kruga vladao teritorijom od nekih pola miliona kvadratnih kilometara, ali je to, u stvarnosti, izgledalo malo drugaćije. Stvarna je vlast Nertohandera XVIII postojala samo na zanemarljivom delu te površine,još petnaestak provincija su, bez ikakvih obaveza, priznavale Njegovo Veličanstvo za suverena, a već u Hranovu, na hiljadu kolometara od granice sa Šmemom, stanovnici ne samo da nikada nisu čuli za Mudrog, Poućnog, Nepromenjivog, Dobrohotnog i Najjedinstvenijeg, nego im uopšte nije bila jasna razlika između monarhije, republike, asocijacije slobodnih jedinki i rodovske zajednice. Neki drugi monarh bi se verovatno satirao i upinjao iz petnih žila da njegova bude posiednja i najvažnija u svakom kutku Imperije, ali Nertohander XVIII nije preduzimao ama baš ništa da učvrsti 3voju vlast. Sa jedne strane, deo Imperije koji su stvarno kontrolisali njegovi vojnici zadovoljavao je i njegovu sujetu, i potrebe dvora u hrani, novcu, pokućstvu i ostalim dobrima, a sa druge, bilo mu je sasvim jasno da uvođenje reda na tolikoj teritoriji, prepunoj divova, ćudovišta, ne znam ti ja čega i, u poslednje vreme, stranaca, p.revazilazi sposobnosti jednog bića pa bilo ono koliko god hoće kralj, mudro. poućno, nepromenjivo, dobrohotno i najjednostavnije. P rinceza Ahanda provodila je život kao sve princeze u kraljevstvu Nertohandera XVIII. Bila je, doduše, prvorođena princeza što JoJ }e nametalo neke protokolarne obaveze za vreme poseta drugih suverena, ali se to dešavalo vrlo retko, možda sedam ili osam puta u njenom životu. Vreme joj je teklo uglavnom u igri i ćeretanju sa družbenicama, izmišljanju novih i novih naćina ulepšavanja i, naravno, sanjarenju o biću kome će jednog dana pripasti i koje će naravno, biti najhrabriji borac, najgalantniji kavaljer, najpožrtvovaniji vitez u Postojanju. E tlok, po sopstvenim merilima, uopšte nije bio zao. U nekim drugim okolnostima ponašao bi se drugačije, možda silom prilika bio ponizan i lojalan podanik, koji bi, makar na rećima, živeo samo za dobro svog kralja. Etlok je, međutim, bio poznavalac Mraćnih Veština, posednik Vatrene Sile i vlasnik Korena Moći i sve to mu je omogućavalo da bude ono što jeste i ne ponaša se drugaćije od onoga što misli da je ispravno. A po njegovom mišljenju, ispravno bi bilo da poseduje princezu Ahandu. K ralj Nertohander XVIII držao je sto hiljada najamnika za slučaj da neko od njegovih suseda poželi da se okruni njego

vom krunom, podigao ogromne bedeme ne bi li zaustavio divove ukoliko im padne na pamet da napadnu dvor, hranio ogromnog rogatog guštera dresiranog da mrzi sivodlake, preduzeo još na stotine mera protiv stotinu opasnosti koje su mogle da mu se nadviju nad carstvo. Jedino za šta nije ni pokušao da pripremi odbrambenu strategiju bili su ćarobnjaci koji su, po mišljenju Mudrih, bili nepobedivi u svojoj nepredvidljivosti i ćiju je nadmoć trebalo posmatrati kao nadmoć oluje, vetra ili bilo koje druge elementarne nepogode. No, bez obzira na ovo ispravno mišljenje, junaćki se postavio na čelo svoje odabrane ćete i pokušao da spreči Etloka da uđe u dvor. Ni njegova hrabrost, ni izgubljeni životi najhrabrijih ratnika, međutim, nisu bili dovoljni da spreče čarobnjaka da se bez po muke uvuće u Udubljenu Kulu, zgrabi princezu Ahandu kao vreću i mirno je odnese u svoj brlog. P rinceza Ahanda čvrsto je rešila da oduzme sebi život pre nego što je ružni. ljigavi Etlok obećasti, ali nije znala kako to da izvede. U luksuzno nameštenoj prostoriji u koju ju je Etlok strpao, a koja ipak beše ćelija, ne beše ničega što bi joj pomoglo da naum sprovede u delo. Jedino što je moglo da je ubije bili su tuga i glad, ali je bila suviše uplašena da bi mogla da tuguje, a nije bilo verovatno da će je zli ćarobnjak ostaviti devicom toliko dugo da bi glad mogla da joj naudi P rinc Dohjaj jurišao je na Etlokov brlog sa hiljadu najboljih boraca koje je kraljevstvo Nertohandera XVIII moglo da iznedri bez ikakvog uspeha. Na sra motu Dohjaja i njegovih vitezova, Etlok čak nije ni prekinuo ćitanje knjige Khvera, nego je pokretom malog prsta na napadaće poslao orkan usijanog grada i promrzlog plamena pred kojim su ovi morali da se povuku. Poraz je bio tim teži što ga je Ahanda posmatrala iza rešetaka prozora na sobi svog sužanjstva, sve lijući suze očaja i Gneva rlando je bio stranac i osećao se kao stranac. — Ja ovo ne mogu više da trpim! rekao je odgurnuvši tanjir. - Ne mogu ni ja — odgovorio mu je grimasom gađenja Karlo, njegov najverniji prijatelj. Medutim, bojim se da nemamo drugog izbora.. - Đavola nemamo! opsovao je Orlando, opasujući opremu. - Ne misli' ,-aljda?... - Ja mislim ono što mislim! Karlo je sagnuo glavu istovre- meno svestan i toga da je Orlando u pravu što tako reaguje i činjenice da ne može da savlada one otpore u sebi koji su ga sprećavali da se pridruži Orlandu. - Brzo ću ja reće samouvereno ovaj otvarajući vrata. Karlo još više pognu glavu, a kroz otvorena vrata zaću se vapaj od gladi iznurenog sedmoglavog zmaja orba je bila kratka, preciznije uopšte je nije ni bilo. Cim je osetio da se Orlando približava, Etlok posla nekoliko čini na njega. Nijedna na Orelandu nije ostavila ni najmanjeg traga i Etlok je, mudrošću svojsvenom ćarobnjacima uvideo da mu je najpametnije da se što pre pokupi i pobegne.  Bežeći, nije psovao čak ni reda radi. A i zašto bi — Ahanda je Ahanda, ali nije ni najlepša ni jedina princeza na svetu. Za ćarobnjaka njegovih moći uvek će se naći nešto, a strani ratnici kao što je Orlando ipak se ne nalaze na svakom koraku. A handa je pevala pobedničku pesmu prateći Etlokov beg, ali je dobro zaspoloženje vrlo brzo napusti. Njen Oslobodilac, koji joj se učinio najhrabrijim borcem i najpožrtvovanijim vitezom u Postojanju, ne samo da nije reagovao na njene izlive zahvalnosti i ljubavi, nego je izgledao kao da uopšte ne prima njene misli. Da stvar bude još gora, ni ona nije bila u stanju da prodre u njegovu svest. Budući da je i najbeznačajniji insekt u kraljevstvu Nertohandera XVIII bio sposoban za izmenu misli i oseća nja, a suoćena sa nepoznanicom koja je prevazilazila njenu moć poimanja, ona naprosto svisnu. isi smeo to da uradiš, Orlando! — rekao je Karlo. — Nisam? - Nisi. Ova je planeta neistražena i, kao takva, nalazi se pod aifa protektivom... - ... koja zabranjuje ubijanje živog, zbog postojeće mogućnosti da se radi o bićima koja poseduju samosvest. Koješta... - Možda.. - E pa od te samosvesti nema ništa, ovo je obićna giupa životinja. A i da nije, baš me briga! Đokle god nas Zemlja snabdeva ovako bljutavim obrocima, ne osećam se obaveznim da se pridržavam njenih idiotskih propisa... Hajde, očerupaj glupu pticu, biće to kraljevski doručak...

Debolestis 13:58, 22 June 2018 (EDT)

With this main character name "Nertohander", it would have been very easy to find the story if it was a known one - although it is possible that it had been Serbian-ized. Does not ring a bell though :( Annie 15:25, 22 June 2018 (EDT)

Issue numbers/dates in magazine titles

Hi. I realize many issues of X-100 SF have been accepted without a comma in the title, but.... Our standard for magazine titles is TITLE, DATE or TITLE, ISSUE# or TITLE, ISSUE#, DATE (which you should use depends on what the magazine uses to identify the issue and whether an issue date is part of that). We include the comma(s) whether present in the magazine or not. The "grid" software recognizes the comma to do some special processing to make that grid.

For example, compare the grids for Sirius or Albedo One, where commas are used, to the grid for X-100 SF, where commas have not been used. You'll see that in the X-100 SF grid, the (redundant) "X-100 SF" portion of the title is included in each cell, while in the other grids only the issue number (and date, if present) is included. --MartyD 21:44, 22 June 2018 (EDT)

I am sorry, I made a mistake, I shall correct this. Thank you! —The preceding unsigned comment was added by Debolestis (talkcontribs) .
That one is on me - I approved most of them - I even saw that when we were discussing the format earlier and then my brain switched off and as I knew I had checked the first ones and the newer ones looked like the old ones, I just missed it. Thanks Marty for spotting this. Second set of eyes and all that. I see that the magazines are now sorted out but some of the internal titles are not (the covers and their parents where they were needed) so I will fix those as well. Annie 15:47, 23 June 2018 (EDT)
All covers are now fixed. :) Annie 16:01, 23 June 2018 (EDT)

Alef, #1

If the essay contains 3 reviews, we usually add the essay and the 3 reviews as separate items (1 essay for the column, 3 review entries for the reviews). This way they show up on the page of the reviewed work :) Annie 18:16, 19 July 2018 (EDT)

Same with Knjige (Alef, #2). See The Magazine of Fantasy & Science Fiction, January-February 2018 for an example (pages 76-83). -- JLaTondre (talk) 18:38, 19 July 2018 (EDT)
Yes You are right, I'll fix this. Debolestis 03:08, 20 July 2018 (EDT)
I made corrections. How can I remove essay title now? There is nothing written before reviews just title. Debolestis 04:01, 21 July 2018 (EDT)
Go to publication listing and use "Remove Titles From This Pub" on the left. Select the title to remove & submit (always good to enter a moderator's note). Once removed, go to the title record that was removed and use "Delete This Title". You cannot delete before the removal has been approved. -- JLaTondre (talk) 10:54, 21 July 2018 (EDT)

Image:Bob Živković.jpg

When uploading images manually, you need to add a license template (for publications, if done through the upload cover image, it will auto add one). So for Image:Bob Živković.jpg please add the appropriate author image license (one of the first three at Category:Image License Tags). Thanks. -- JLaTondre (talk) 15:44, 21 July 2018 (EDT)

How to add a tag to this image? Debolestis 15:48, 21 July 2018 (EDT)
Edit the image page and apply the appropriate template. The template pages provide instructions on how to use them. -- JLaTondre (talk) 20:43, 21 July 2018 (EDT)


When entering interviews, the interviewee needs to be entered using the canonical (non-pseudonym) name. See Template:TitleFields:Interviewee. This is due to limitations in the ISFDB software. The actual name used in the publication would go into the pub notes. I have made corrections to some of your Alef pubs. Thanks. -- JLaTondre (talk) 11:24, 22 July 2018 (EDT)

Understood, I'll keep that in mind. Thank you! Debolestis 04:16, 23 July 2018 (EDT)

Alef, #9

Good morning/evening.

You had one of the Dobrosav Bob Živković's interior arts in this one submitted as Short Fiction so I changed it to interior art. :) Annie 13:44, 23 July 2018 (EDT)

Good catch, thank you!Debolestis 02:11, 24 July 2018 (EDT)


Hi, I've changed the name of the excerpt from "Speaker for the Dead" from "Govornik za mrtve" into "Govornik za mrtve (izvod)", as Google translate just gives "Speaker for the Dead" for "Govornik za mrtve".--Dirk P Broer 07:16, 24 July 2018 (EDT)

Alef, #14

Please double check your pub notes for Alef, #14. The second line is only "A" so something is missing. Thanks. -- JLaTondre (talk) 09:28, 4 August 2018 (EDT)

Atomigedon 2419

Hi I edited the note for Atomigedon 2419 based upon what I read here. You may want to edit it further.--Dirk P Broer 10:49, 11 August 2018 (EDT)

Great, thank you for your help. Debolestis 13:45, 12 August 2018 (EDT)

Zvezdani vrtlog interior art notes

Hi. I changed the note you submitted for Zvezdani vrtlog artwork to remove the part about "Title means". Seeing the submission on the companion shortfiction title that said the title means "the star vortex", I assumed you meant only that the artwork is not credited. Please change it if my assumption was incorrect. Thanks. --MartyD 06:56, 27 August 2018 (EDT)

You are correct, my mistake. Thank you! Debolestis 07:00, 27 August 2018 (EDT)

Alef, #20

I accepted your submission of Alef, #20. Your publication notes states "Cover artist is not credited", but you also credit the artist. If the artist is not credited in the pub, you should state the source of the credit in the publication notes. Thanks. -- JLaTondre (talk) 18:35, 27 August 2018 (EDT)

I identified original artwork and shall make cover variant of the original but I must enter artist name first. I am not finished with Alef #20, can you check #19 to see what I mean? Is that good enough or do I need add additional comments? Debolestis 10:46, 28 August 2018 (EDT)
Ok, I understand. More info is not required as it's implied from the variant. It wouldn't hurt to say that in the notes, but it's optional. -- JLaTondre (talk) 19:44, 28 August 2018 (EDT)

Divna s Lupusa

Hello Debolestis,

Concerning this SHORTFICTION in Sirius #21, which you PVed : the original (Les cosmatelots du Lupus) is a rather short novel (roughly 50,000 wds, maybe less). Would it be possible for you to estimate the length of its Croatian translation ? If the printing is dense enough, it might correspond to the whole text, as it is around 60 pages long. TIA, Linguist 04:56, 26 October 2018 (EDT).

Hello, I have it scanned, it has exactly 15,207 words. I can send it to you if you want. Debolestis 02:50, 27 October 2018 (EDT)
There is indeed a large difference of size between both texts, so yours must really be a shortened version. But if it's no trouble for you, yes, I wouldn't mind having a look at it. Thanks a lot ! Linguist 05:13, 27 October 2018 (EDT).
OK, do I paste it here? Debolestis 05:16, 27 October 2018 (EDT)
That, or you can use the option on the left-hand list ("send a message to this user") on my page. Linguist 05:19, 27 October 2018 (EDT).
I sent it via email to you. It is in Croatian language. Debolestis 05:26, 27 October 2018 (EDT)
Got it ! Thanks again ! Linguist 05:29, 27 October 2018 (EDT).
After perusing the Croatian text, it is clear that the original has been contracted, whole paragraphs skipped, etc. I was hoping that it would be the first section of the story (as the book is divided into two parts), and could be assimilated to a serial and so varianted, but unfortunately it is not. Too bad… Linguist 05:55, 27 October 2018 (EDT).

SETI Traganje za vanzemaljskim razumom

Hello, you propose to change the editor for this, while still stating the initially stated one in the notes and the newly proposed one only as translator. I've put the submission on hold for this reason. Stonecreek 13:45, 18 November 2018 (EST)

It is mentioned in book that author is Zoran Živković, but Editor is Slobodan Pavićević. So what to do? Debolestis 02:58, 19 November 2018 (EST)
This would make sense, but still there'd be the note that it was translated by Živković, which doesn't make sense, since he's already the author and also Serbian. Should this note better be also removed? Stonecreek 13:55, 19 November 2018 (EST)
OK I'll remove Živković as translator.

I have flowing problem. Sometimes in publications like this one there is an EDITOR and other person (it is a bit difficult to translate) who collected stories and created publication. (If it is an ANTHOLOGY, multi-author OMNIBUS, or multi-author work of NONFICTION, credit the editor as the "author" of the publication.) Also a meaning of word editor in Serbian back then and word editor in English was maybe not the same. I think editor was something like a boss back in 70s and 80s. Debolestis 14:50, 19 November 2018 (EST)

Maybe it's a similar problem like here, where you have the initial editor (Gunn), but also Jeschke, who selected the stories (because it's only a part of the original anthology), and did all the editing of the translations for this book? Stonecreek 00:16, 20 November 2018 (EST)
Yes that is the same thing. OK, I'll leave it then as it is.Debolestis 09:05, 20 November 2018 (EST)

Še6sta minuta do ponoći

Can you check the title of this one? Does it really have a "6" in the middle of the title? Thanks! Annie 12:49, 1 April 2019 (EDT)

Title is correct, written twice in the collection. Debolestis 09:41, 2 April 2019 (EDT)
Thanks for checking :) Annie 09:58, 2 April 2019 (EDT)

Planeta purpurnih oblaka

Just letting you know that this now has a parent record:) Annie 12:45, 2 April 2019 (EDT)

I just couldn't find that one. Great work, thank you! Debolestis 10:40, 3 April 2019 (EDT)
Some titles are harder to connect than others. Feel free to ping me if you get stuck on some titles - second set of eyes that speaks a few Slavic languages is always helpful in cases like that one. Annie 13:30, 3 April 2019 (EDT)

Reviews for Missing Titles

Hi, the magazine Alef, #3 has a review for which the reviewed title is not available in ISFDB. I am not sure if you a planning to capture them soon but as the gap is showing up in an error report I suggest that you treat the review as an essay and naming them Review of "<title>" by <author>. Here's an example. Thanks. JLochhas 11:14, 3 May 2019 (EDT)

Same for Alef #19, there are four reviews without a corresponding record for the reviewed title. JLochhas 11:19, 3 May 2019 (EDT)
OK, I'll fix this, I wasn't aware of those errors.¸Debolestis 11:25, 3 May 2019 (EDT)
I have done Alef #3 for you (remove the review, add the essay). Alef #19 is yours. Thanks. John JLochhas 09:40, 5 May 2019 (EDT)
Why are you doing this? The proper solution to a valid genre review with a missing publication is to add the publication. Not to change the review to an essay. Changing these to essays means we are loosing information that should be kept (that we're missing a book and that it was reviewed in a specific publication). Reviews entered as essays is only for books that should not be entered in the database (non-genre). -- JLaTondre (talk) 09:52, 5 May 2019 (EDT)
My mistake - originating from an instruction that I was given a while back by one of the moderators. My apologies for any confusion caused. JLochhas 14:58, 5 May 2019 (EDT)

Notes for Hardcover Books

I've approved several of you submission for Croatian books, each with a note "Hardcover with dustjacket". That note is really meaningless, since you've already said the book was hardcover prior to the notes section. It is assumed that all hardcover books have dust jackets, unless the notes tell us it does not, for example "Pictorial covers", or "Issued without dust jacket". Not a big deal, but ISFDB common practice. Bob 15:06, 12 May 2019 (EDT)

OK, I'll stop doing that. I didn't know that HC assumed dust jacket. Thank you. Debolestis 15:12, 12 May 2019 (EDT)

"Dryak" variant

Hi. See your submission for "Dryak" that I have on hold. It looks to me like everything in the proposed new parent is the same as in the original. What are you trying to do with that? Thanks, --MartyD 21:58, 12 May 2019 (EDT)

p.s. This can happen if you add a parent number in the top section but then click on the submit button in the bottom section of the make variant screen. --MartyD 22:59, 12 May 2019 (EDT)
Probably that was the case, It is now corrected. Thank you!Debolestis 06:00, 13 May 2019 (EDT)

Seks 2019

Hello, I take it from your note in the submission that this essay is in fact credited to Arthur C. Clarke. Is that true? Stonecreek 13:25, 16 June 2019 (EDT)

Hi, in Sirius magazine it is credited to Arthur C. Clarke. But it is clearly an error, what should I do? Debolestis 04:08, 17 June 2019 (EDT)
Since we use the actual credits (at least for texts) it's best to establish a new author. I'll take care of the matter. Stonecreek 09:38, 17 June 2019 (EDT)
Thank you! Debolestis 10:59, 17 June 2019 (EDT)

Variant or Merge

Hi, I have a bunch of submissions from you on hold, where you want to variant essays to essays from the same author and with the same title. Shouldn't they be merged instead? I take it that they are identical, as the two books where the essays are in only differ in sub-title.--Dirk P Broer 04:28, 22 June 2019 (EDT)

You are right. I wasn't thinking, sorry. I corrected the submissions. Debolestis 15:47, 22 June 2019 (EDT)

Integralna stabla


When you have a chance, can you correct the format of this one? Thanks! Annie 20:34, 23 July 2019 (EDT)

It has been corrected. Thank you for paying attention. Debolestis 16:06, 24 July 2019 (EDT)
Approved and thanks for fixing it! Annie 17:26, 24 July 2019 (EDT)

ISBN and transliterations


  • Enciklopedija naučne fantastike 2 - is the ISBN the same as on the first volume or did you miss to change it?
  • Transliterations: any non-standard latin character needs transliteration (it is because of how search works among other reasons). So every Croatian/Serbian title with Đ, Ž (including Dž), Ć, Č or Š and their small counterparts needs transliteration. If you add these when you add the book, it will automatically apply the same transliteration to the publication, the title and the cover (if you have a record for it). If done later, it needs to be done one by one (I add two transliterations per title usually: 1 with the diacritics just removed and one based on how you would write the word if you do not have the characters on your keyboard but you do want to show that the Č is not a c but a ch for example - see the one from the previous point for an example). I had been adding them slowly to all the old records (you had probably noticed :) ) but if you remember to, adding them during the initial entry will be very helpful. Cyrillic titles (when/if you ever add any) always require transliteration - very annoying when I work on my Bulgarian titles :) Thanks in advance! Annie 13:42, 26 July 2019 (EDT)
ISBNs are the same. OK, I understand the issues with transliterations. No problem, I'll enter them myself in the future. Debolestis 15:16, 26 July 2019 (EDT)

Pesme daleke Zemlje

When you have a chance, can you add the page number where the novel starts here? You cannot do that with the initial New Publication (which is why all the others have pages and this one does not); I tend to do these when I add covers to my books after the first approval :) . Annie 18:41, 5 August 2019 (EDT)

Yes, I do the same, I missed this one. Thank you! Debolestis 13:13, 8 August 2019 (EDT)